Mjeseceva djeca
03.09.2006., nedjelja
Novi suborci
Od mene se očekivalo da tačno znam šta radim.U ovom trenu se očekivalo da znam kuda ići.Gledala sam uokolo trudeći se da odlučim na koju stranu svijeta da pođemo.Na kraju sam vidjela kopita...˝Evo,tragova kopita!˝rekla sam društvu.˝Ne mora značiti da su to njihovi tragovi.Možda je Klan bio ovdje!˝rekla je Tania nepovjerljivo.˝Oni ne koriste konje,jednoroge ili pegaze,jer ih se te životinje boje!˝rekao je filozofski Drew.˝Pa,ja nemam pojma kuda da krenemo!˝rekla sam nehajno.˝Ja predlažem da krenemo tim putem!˝rekla je Corina.Svi smo pristali i krenuli smo prema istoku.Iako će ovo zvučati pokvareno sa moje strane,bilo mi je drago što je Corina predložila da krenemo tim putem,jer to znači da mene neće okriviti ako se nešto desi.No,čim sam na to pomislila,počela me gristi savjest.˝Kako mogu pomisliti na nešto takvo?˝upitala sam samu sebe.Besciljno smo tumarali sa 250 000 vojnika,jer nismo nikuda mogli pronaći dvorac.Par puta sam poletjela,sli se ništa nije vidjelo što je nalik na dvorac.Sa svih strana su nas opkolili kentauri.Coleov humor ni ovaj put nije minuo:˝Sekice,je li ti se čini ovo poznatim?˝Morala sam se nasmijati,jer samo je on bio veseo u kritičnim situacijama i pravi je optimist u borbi,šteta što takav nije u životu,jer je i život u neku ruku borba.˝Šta želite?˝upitao je jedan od kentaura.˝Ja sam Ciara,kraljica Rihanne,a ovo je Iris,kraljica Kraljevstva Mora!Želimo da vidimo vašu kraljicu!˝rekla sam.˝Imate li dokaza za to što govorite!˝upitao je nepovjerljivo.Ja i Iris smo samo pokazale butinu na kojima je bio istetoviran znak.Kentaur je kimnuo glavom i mahnuo nam rukom da pođemo za njim.Znala sam da nam ne bi nipta učinili,jer su naši vojnici bili brojniji od njih.Ali mi smo bili malo odvojeniji,pa su nas mogli opkoliti.Očekivali smo ogromni dvorac,ali ustvari ušli smo u pećinu.Ona je iznutra bila ogromna,ali ipak. Na vratima su stajala dva kentaura,stražara.Nisu dozvolili da uđu ostali,samo ja i Iris.Primio nas je neki kentaurski mudrac,koji mi je bio ljigav odmah na prvi pogled,kao i njegova žena.Objasnile smo im zašto smo došle,ali on je samo hladno odsjekao:˝To nije naša briga!˝Ipak,bile smo uporne,ali i on.Nismo ništa postigle,te smo izašle utučene iz pećine,a na naše insistiranje da vidimo kraljicu,rekli su da nije ovdje.Nije nam preostajalo ništa nego da odemo na bojišnicu,bez potpore.Krenuli smo plažom da ne bi uznemirili druga stvorenja ove zemlje.Noć se spustila,te dalje nismo mogli.U zoru ćemo opet nastaviti,a sada smo se ulogorili.Nedugo nakon što je Sunce dotaklo vodu i gasilo se u njoj,čula se vriska.Nisam htjela da svi idu sa nama.Krenuli smo samo ja,Iris,Drew,Cole,Tania i Corina,te Nick.Potrčala sam,a ostali su me jedva sustizali.Vidjela sam pet članova Klana Vampira.Bilo mi je drago što se ne moramo opet boriti i umarati svoje vojnike,jer smo jedva porazili onih 100 000 dobro uvježbanih vampira.Stali su u krug i opkolili mladu kentaurku.Držala je strijelu i luk u rukama i prelazila vrhom strijele preko svakog od njih,ali veoma brzo nadajući se da će ih zaplašiti.Prišli smo im s leđa i oni su se ratoborno okrenuli iskezivši svoje zube. I ja i Iris smo im uzvratile iskezivši svoje,koji,doduše,nisu bili tako dugi,ali eto...Po svemu sudeći,ovi su bili amateri,jer smo ih brzo porazili.Dok smo se mi borili,Nick i Corina su odveli kentaurku na sigurno. Kasnije smo im se i mi pridružili.Kentaurka je od naših ljubaznih vojnika dobila ćebe i topli napitak.Ruke su joj vidljivo drhtale dok je polahko ispijala napitak.Velika vrućina joj nije smetala da se još pokrije.Par minuta kasnije,rekla je:˝Hvala vam svima!˝Iris joj se nasmiješila i rekla:˝Ma,nemaš se potrebe zahvaljivati!˝Djevojka je podigla glavu i rekla:˝Naravno da imam.Spasili ste mi život!Kako ću vam se za to ikada odužiti?˝Sada sam se i ja uplela u razgovor:˝Nema potrebe za tim.Već su nas uznemiravali ti članovi Klana Vampira,pa imamo sa njima iskustva.Osim toga,u zoru krećemo.˝Ona se trznu i reče:˝Ne dolazi u obzir!˝Divila sam joj se na njenoj snazi.˝Oh,mi imamo rat koji trebamo voditi,a s obzirom da su nas otperjali iz kraljevstva i nismo uspjeli vidjeti kraljicu,sve je bez vrijedno!˝Djevojka je gledala širom raširenih očiju:˝Otperjali su vas?A tako znači...Nego,ako vam obećam da ću vam dovesti kraljicu kentaura,hoćete li me povesti sa sobom?˝Malo sam se premišljala,a zatim dala potvrdan odgovor.˝Pa,onda je više ne morate tražiti!˝reče mlada kentaurka...˝Jer ja sam Roxana,kraljica kentaura!˝Ja sam je gledala zaprepašteno,kao i svi,uostalom.˝A sada,oprostite mom tetku i tetki,jer oni se vole miješati u moj život, a i na strani su Amber i Tore.Znam sve o vama,Ciara i Iris.Biće mi drago da vam pomognem u svemu!˝rekla je odlučno Roxana.˝Hvala,Roxana!˝rekla sam.˝Oh,sada smo prijatelji...Zovi me Roxy!˝rekla je sa osmijehom.Istog trena smo pošli sa njom da ona okupi ratnike.Krenuli smo tačno u zoru,u većem broju sa većim samopouzdanjem. Ovo je „dvorac“ kentaura.Iako se isprva cini bezizražajnim,ima odlicnu namjenu.Odlicno je skrovište i dosta je neupadljivo.Oko pecine raste džinovsko cvijece i drvece,što ga još više sklanja od radoznalih stvorenja,koja su ponekad i opasna.  Ovako izgledaju ratnici kentaura.Veoma su brzi i spretni,ali i pametni.Njihova upornost i tvrdoglavost odbija mnoga stvorenja,jer misle da su nedruželjubivi.Naprotiv,oni samo žele da odrade svoje dužnosti,a da se potom zabavljaju kao sav „normalan svijet“. Roxana...kraljica kentaura Roxy,kako joj je nadimak,je pola konj,a pola covjek.Pored toga,ona je ujedno i kraljica svoje vrste.Veoma je simpaticna i odlucna,te užasno tvrdoglava i uporna.Zahvaljujuci njoj, mi sada imamo vece šanse da odbranimo Ujedinjena Mjeseceva Kraljevstva,iako moramo promijeniti ime,koje neki ne poštuju...(kao npr.Amber i Tora,te osobe poput njih).Ima dugu svijetlo-smedu kosu,a konjski dio joj je tamno smed.  |
15.08.2006., utorak
Kako je proteklo putovanje do Zemlje Kentaura...
|
Ja i Iris smo bili u istom šatoru,a Drew i Cole u drugom i Tania i Corina u trećem.Samo smo spustile dvije deke na kojima smo trebale spavati,ostalo nam nije bilo potrebno.Iako je noć bila veoma svježa,nama to nije smetalo.Samo smo se sklupčale na podu i okrenule jedna drugoj leđa i zaspale od umora.Čule smo buku i vrisku vani.Skočile smo i uzele naše strijele i mačeve stavile u korice.Pogledale smo se,a zatim izletjele van.Imali smo šta i vidjeti...Naši ljudi su se borili sa Klanom Vampira,koji su željni krvi ubijali sve i svakoga.Dva vampira su se borila sa Drewom i Coleom.˝Idi,pomozi mu!˝viknula sam Iris da bi me čula.Ona je otrčala prema njemu,a ja prema Coleu.Njega je to izgleda zabavljalo,a pomalo i mene.˝Trebaš pomoć,braco?˝rekla sam nakon što sam stala iza leđa vampiru.Vampir se okrenuo i ja sam ga zbola što je učinilo da se pretvori u prah i pepeo.˝Imao sam sve pod kontrolom,sestrice!˝rekao je.˝Meni se ne čini tako!˝odgovorila sam mu.On je uperio strijelu prema meni i ja sam se šokirala.Otpustio ju je i ona je prošla tačno pored moje glave ubivši vampira koji me pokušao napasti s leđa.˝Sad smo jedan jedan...˝ rekao je podigvaši obrvu.Nasmijala sam se.˝Hajdemo pomoći ostalima!˝prozborio je i povukao me za ruku prema grupi vojnika koja se borila sa tucetom vampira.Neko vrijeme smo ja i on pravili šale na račun naše borbe,ali on na jednu nije odgovorio.Brzo sam sredila onog „zubana“ i okrenula se da vidim šta je sa Coleom.Ležao je dolje na podu,a iznad njega je stajao vampir,potpuno miran sa rukama podignutim u zrak kao da se sprema da mu probije srce mačem koji mu je bio u rukama.˝NEEEE!˝vrisnula sam jaki i mahnula rukom.Kada sam to uradila nešto nvidljivo je odgurnulo vampira i to tako jako da je odletio pet metara od mjesta na kojem je stajao.Cole me gledao sa osmijehom...Odgurnuo se leđima i skočio na noge..˝To ti se desi,stari,kada se zafrkavaš sa mojom sestrom!˝rekao je i ponosno me pogledao.˝Kako si to izvela?˝upitao me par minuta kasnije...˝Ma,nemam pojma!˝odgovoila sam mu.˝Probaj opet!˝rekao je uzbuđeno,kao dijete...Okrenula sam se i vidjela kako se Drew i Iris bore sa nekom trojicom.Podigla sam ruku i zamahnula,a oni su se razbacali „kud koji mili moji“...Drew me pogledao i samo rekao:˝Cool!˝.I Iris se isto nasmiješila.Ostali vampiri su se razbježali.˝Ovo je bilo Torino maslo!˝rekla je Tani...˝Uhvatila sam jednog i on mi je priznao...Ima pojačanje od ledenih ljudi.Nećemo uspjeti.˝nastavila je.˝I nećemo ako nastaviš tako razmišljati!˝obrecnula sam se na nju.Tania me pogledala pogledom koji znači da joj je žao. Iris me pretekla i rekla:˝Bolje pitanje je,kako su saznali da smo se ulogorili ovdje?˝Svi smo se pogledali,a Nick je rekao:˝Možda su nas pratili.˝ ˝U Rihanni?Sumnjam.Tamo nema Klanova Vampira.Ima vampira,ali ne takve vrste!˝ubacio se Cole.˝Cole je u pravu.Osim toga,mislim da bismo trebali pronaći kraljicu kentaura da nam pomogne!˝rekla sam.Na spomen kraljice,kentaura i njihovog pomaganje,ostali su zinuli od čuda.˝Kraljica Kentaura i kentauri nikome ne pomažu!Takvi su!˝rekao je Drew jasno i glasno. Pogledala sam ga i rekla:˝A zašto im ne pružiš priliku?Možda se tako ponašaju,jer su ih ljudi poput tebe iznevjerili...˝bijesno sam odvratila.Drew me samo blijedo gledao.I on je bio bijesan,ali nikada ne bi očekivao ovako nešto od mene.Uvijek smo se zavidno odlično slagali i uvijek bih ga slušala,ali sada sam mu jasno dala do znanja da je to prošlost i da više nisam malena.To ga je i šokiralo.U očima su mu se vidjeli zbunjenost,bijes i neka trunka,divljenja zbog mog stava.˝Dakle,idemo do Zemlje Kentaura!˝Svi su se složili.Nismo više ni spavali.Neki od vojnika su stražarili,a mi smo posjedali oko jedne od mnogobrojnih logoskih vatri koje smo upalili,jer je zima u Rihanni ledena.Sa prvom zrakom sunca krenuli smo udo Duginog Mosta,u Zemlju Kentaura.Most je bio uzak i vodio je kroz oblake.Visina i more ispod nas je poljuljalo morale mnogih.Ja,koja nikada u javnosti nisam pokazala da imam moć letenja,poletjela sam i razgrtala oblake olakšavajući im put.Oni su me zadivljeno gledali dok sam pravila siluete po nebu. Uživala sam u njihovoj pažnji.Prelazili smo most sve do zalaska Sunca,a potom smo sigurno kročili na tlo Zemlje Kentaura.˝Kuda sada?˝upitao je jedan od vojnika.To je bilo čudno,jer niko od vojnika mi se nikada u životu nije obratio bojeći se,ali sada jeste.To mi je bilo drago,jer im nisam željela utjerivati strah u kosti. Tog dana su se odlično držali,pogotovu kada smo bili na sredini mora.Kopno se nije uopšte vidjelo,a podigao se val od desetak metara koji je prijetio da će nas skinuti sa mosta i utopiti.˝Stani!˝povikala je Iris tada i val se spustio.More je bilo potpuno mirno.˝Sad smo sigurni da si ti kraljica mora˝rekla sam smiješeći joj se,a potom smo nastavili.More se više nije pomjeralo i bilo je mirno kao jezero.I ubrzo nakon toga smo stigli dovdje gdje smo.˝Ne brini se.Pronaći ćemo put!˝odgovorila sam mu i osmjehnula mu se, što je uzrokovalo njegovo rumenjenje,iako je bio star otprilike 24 godine.A zatim sam to isto pitanje postavila sebi...˝Kuda sad?˝ |
10.08.2006., četvrtak
Papirić
|
Znala sam da ne može to učiniti Iris.Ona i Drew su se previše voljeli i nisam joj željela uništiti to,a Victoria...Ona je bacila oko na Nicka već odavno,a osim toga i na njoj je red da osjeti pravu ljubav.˝Ja ću to učiniti!˝mislila sam.Rekla sam to svima osim Alexu.Komentari su bili tipa:˝Pa daj,tek ti je 16 godina!˝ Znala sam da je to tako,ali ipak...Tu noć smo slavili neki blagdan,čijeg se značenja ne sjećam.Alex je ustao i rekao:˝Izbivao sam par dana zbog jednog razloga.Trebao sam snimiti spot i to sam učinio,a sad vam ga svima želim pokazati!˝Cole i Nick su okrenuli očima:˝On bi sada pjevao,napuhanko!˝Ošinula sam ih pogledom,iako se ni meni nije gledao.Veliko platno se spustilo uz pomoć radnika.Pročitala sam uvodnu rečenicu:˝Wherever you will go - Special Edition˝Spot se završio i ja nisam mogla vjerovati da su umetnuli Cedrica u taj spot.Izgleda da je Alex shvatio da smo ja i Cedric bili zajedno i da Cedric izbiva samo na kratko i da ga ja čekam.Zahvalila sam mu,a potom objasnila stanje svega...Bilo mu je žao,ali i pomalo drago,jer je sada imao priliku.On se ispričao da mora otići u kupatilo,a ja sam primila dugo očekivano pismo od princa Williama.˝Pa,on i nije toliko loš˝tješila sam samu sebe gledajući u lijepog mladića,ali mi se on gadio zbog stanja u kojem sam.Pristao mi je pomoći,ako se udam za njega na svoj osamnaesti rođendan.Odgovorila sam potvrdno,a šta sam drugo mogla?Alex se vratio i vidio me blijedu: ˝Jesi li dobro?˝upitao me to već jako dosadno pitanje.Nisam mogla pomaći usne,te sam mu samo tutnula pismo u ruke...Otrčala sam u nekadašnju Reesovu sobu i počela pregledati njegove stvari.Napla sam njegov dnevnik.Zaista me volio i to se vidjelo i preko tinte na papiru.˝Rekao si da ćeš uvijek biti uz mene, ali nisi!˝viknula sam očajno kroz otvoreni,prašnjavi prozor.Vjetar koji je ušao u sobu,bio je nevjetovatno topao i donio je sa sobom miris Mjesečevih cvjetova.Dnevnik se sam otvorio na zadnju stranicu na kojoj je pisalo nešto na mom maternjem jeziku,ali na ekavici (moj jezik je ijekavica).Bila je to jedna prelijepa pjesma ˝Michelle˝...Otpjevala sam refren: ˝Michelle,nisi više lepa kao pre, Moj te pogled ne prepoznaje, Ne zovi suze u pomoć. Možeš ti to bolje,Michelle, Kad ni za deset dugih godina Da zavoliš me nisi uspela. Nećeš ni za ovu ludu noć...˝ Dakle,nisam trebala plakati.Odlično sam shvatila skriveno značenje pjesme.Hvala ti,mislila sam...Ta se strofa ne bi trebala shvatiti doslovno.Naprimjer,Michelle je na mjesečevom značilo ljepota ili gracioznost. A onaj dio ˝nisi više lepa kao pre,moj te pogled ne prepoznaje,ne zovi suze u pomoć...˝zapravo znači da se osoba dosta promijenila (u ovom slučaju,ja) i da se više ne može prepoznati zbog toga i da je njena snaga nestala,te da se treba vratiti i prestati plakati,jer ona to može bolje.˝Kad ni za deset dugih godina da zavoliš me nisi uspela,nećeš ni za ovu ludu noć...˝ znači da sebe ne mora krivit ako nastavi život misleći kako će ga uvrijediti.Gledala sam u onu staru hartiju i privila je uz grudi.Trebale su mi te riječi kao nikome.Legla sam i savila se na krevetu.Začula sam lupanje na prozor.Ignorisala sam ga neko vrijeme,a zatim sam otišla do prozora.Otvorila sam ga,a kroz njega je upao Alex...˝Ti zaista nisi sav svoj!˝rekla sam mu.˝Zašto mi nisi rekla ranije?˝pitao me.Oči su mu sjajile kao kod pijane osobe,ali on to nije bio.˝J-jer te nije bilo!˝jedva sam promucala.˝Koliko dugo si šutjela?˝upitao je opet...˝Ne znam...dosta dugo!˝ odgovorila sam.On se nasmijao sa mukom i ironično...˝Divno!Sjajno!Blistavo!˝govorio je histerično se smijući.˝Žao mi je...˝rekla sam,iako mi nije bilo jasno zašto se uopšte izvinjavam.To nije bila moja odluka,to je prinudno.˝Tebi je žao?Žao ti je?˝držao se za glavu nakon što je par puta prošao prstima kroz kosu.˝Smiri se!˝viknula sam da bih ga dozvala sebi.Sjeo je s glovom zaronjenom u dlanove.˝Nemoj to učiniti˝šaptao je.˝Moram...˝rekla sam jednako tih poput njega...˝Ne!Ne moraš!˝naglo je ustao znatno povišenog glasa.˝Da,moram!˝sada sam i ja povikala.˝Pođi sa mnom...˝rekao je nježno uhvativši me za ruku i blago povukavši prema prozoru.˝Ma,koliko ja to željela,ja imam obaveze!Ne mogu ostaviti svoj narod!˝rekla sam.˝Ja ovdje pripadam!˝...Blijedo me gledao:˝Uredu,ja odlazim.Ne želim da gledam kako ćeš od svog života napraviti glupost!˝rekao je,a zatim izašao na isti način na koji je došao.Gledala sam ga dok je bijesnim koracima grabio u smjeru konjušarnice.Koliko će mi život još biti upropašten?Na to pitanje nisam ni sama znala odgovor.Ali jedno sam znala,željela sam mu sreću gdje god i s kim on god bio ako ga to čini sretnim.Ja ga nisam mogla usrećiti,jer ja sam bila nesretna podjednako.Kad bi se vrijeme bar moglo vratiti.Vratila bih se kući i vrijeme iskoristila najbolje što mogu,jer život je nepredvidiv... Danas smo trebali ići na bojišnicu.Spremili smo se i zajahali na neke životinje.Ja nisam morala jahati,jer sam bila dosta brza i izdržljiva,ali su me natjerali,jer kako je već rečeno,kraljica nikada ne treba izgubiti svoje manire.Koje manire,mislila sam.Ja i Iris smo išle na bojišnicu,ali Victoria nije,jer ona još nije bila spremna,a i morao je neko upravljati dvorcem dok nas nema.Iris se našalila na njen račun:˝Tipična Victoria,uvijek se izvuče!˝Usiljeno sam se nasmiješila.Trebala nam je sedmica da odemo do Duginog Mosta i pređemo mjesto gdje se svi svjetovi dotiču...Ponijeli smo dosta hrane i vode,jer je bila zima. Ja i Iris smo predvodile 500 000 vojnika,pješaka i konjanika zajedno.Sa moje desne strane je bio Cole,a sa Irisine lijeve Drew.Tu su,naravno,bili i Nick,Corina i Tania.Sirra,Luna i Ilay su išli prvi da bi „provjerili“ teren. Moj jednorog je išao nogom za nogom.Išli smo pola dana bez stajanja.˝Stanimo i napojite konje!˝viknula sam...Drew me upitao:˝Jesi li sigurna da je ovo pametno?˝ Pogledala sam ga i on je znao da je dosta sa suvišnim pitanjima.Ulogorili smo se tu,jer sam bila toliko obrazovana da sam znala da nije pametno putovati noću,ma koliko Rihanna bila lijepa zemlja.  Ovo je Dugin Most,spona izmedu Kraljevstva Mora,Rihanne i Nebeskog Kraljevstva,te Zemlje Kentaura. |
08.08.2006., utorak
Rješenje...
|
Pomalo podcjenjivačkim pogledom smo odmjeravali tog dečka koji je došao iz drugog svijeta.Kad bolje promislim,to se isto desilo i sa mnom.Trebali smo mu pružiti šansu,bar malenu.˝Uredu...Slušamo!˝rekla sam kraljevski gordo i sama se zapanjila tolikom egocentričnošću.Međutim,to Alexu nije smetalo,samo me zahvalno pogledao što mu pružam uopšte šansu.Bio je dosta fin i miran za jednu multinacionalnu zvijezdu.˝Želim da prođem test za kraljeve!˝rekao je mirno.Sada su svi definitivno mislili da je šenuo. Te testove mogu preživjeti samo vrijedni,a mi nismo znali da li je to on.˝Nema šanse!˝čula sam glas iza Alexa.Pogledala sam i vidjela Nicka.˝Ja sam taj test već prošao davnih dana.Cedric je znao šta će mu se desiti,te je mene izabrao da ga mijenjam.˝Svi smo šutili.Kimnuli smo potvrdno glavama,a zatim smo istrčali van.˝Ostani u mojoj sobi!˝rekla sam Alexu.Nije mu bilo drago zbog toga,ali je nakon mog ubjeđivanja pristao.Zaista mi je laknulo što je to učinio,jer bi mi bio na savjesti do kraja mog „kraljevskog“ života.Izašla sam vani,a seljaci su panično trčkarali donoseći vodu da ugase zapaljene kuće da se požar ne bi raširio po ostalim.Bilo je dosta povrijeđenih.Vidjela sam jednu djevojčicu,ne stariju od šest godina,kako plače i traži svoje roditelje.Prišla sam joj i ona je ustuknula.Bojala se mog izgleda,pa ipak nije mogla shvatiti događanja...˝Nemoj se bojati!˝rekla sam nježno.Djevojčica mi je dotakla kosu kao da me želi pomilovati,a zatim me zagrlila tražeći u meni oslonac.Podigla sam je.˝Koja je tvoja kuća?˝ brižno sam je upitala.Nije pomicala glavu samo je prstom pokazala u kuću koja je sada bila pretvorena u prah i pepeo.˝Jesu li ti roditelji bili tamo?˝upitala sam.Ona je slegnula ramenima i jače me zagrlila.˝Sirra, pronađi joj roditelje˝rekla sam mu.nije ga bilo dobrih petnaest minuta,a zatim je došla žena koja je bila sva od čađi,a oči su joj bile pune suza...˝Lillian!˝rekla je kad je vidjela djevojčicu.Pružila sam je u ruke njene majke i krenula da nastavim:˝Kraljice,hvala Vam...˝rekla mi je žena zahvalno.Nasmijala sam se i počela trčati nadajući se da ću naići na nešto ili nekoga.Vidjela sam tri osobe koje su se ugušile od dima,a ja im nisam mogla pomoći.Suze su mi išle niz obraze kao rijeka i nisam ih uspjevala zaustaviti.˝Platit će mi za sve˝govorila sam tiho i kroz zube.U sobu sam se vratila tek pred zoru.Vodila me prelijepa muzika koja je dopirala iz nje.Lagano i neprimjetno sam otvorila vrata i vidjela Alexa kako sjedi na mom krevetu i svira prelijepu melodiju,a zatim zapisuje nešto u neku svesku.˝Šta radiš?˝upitala sam.Brzo je pokupio svesku, olovku i gitaru...˝Trudim se ne osjećati se beskorisnim!˝rekao je hladnokrvno ni ne pogledajući u mene. Počela me gristi savjest,jer sam mu srezala krila da ne može poletjeti.˝Oh,pa ti nisi beskoristan!˝rekla sam pokušavajući izgladiti situaciju.˝Ti i tvoji prijatelji se ne ponašate tako˝odgovorio je.˝Misliš da je meni drago da izigravam heroinu?E pa,za tvoju informaciju,nije!Naprotiv,sve bih dala da mi je jedina okupacija kako upoznati slavnu ličnost i otići na koncert sa društvom.Čovječe,pa ljudi su umirali maloprije ispred mene,a ja nisam im mogla pomoći!Hoćeš da se mjenjamo?U svako doba,samo javi!˝odvratila sam mu bijesno,jer sam bila tanka sa živcima u tom trenutku.I njemu je bilo žao što je tako reagovao i to mu se vidjelo u očima.˝Žao mi je˝rekao je.˝Znam...˝prošaptala sam,a zatim smo se oboje nasmijali mojoj izjavi. Prišao mi je i ja sam željela da se izgubim u tim prelijepim zelenim očima.Poljubio me u obraz i na trenutak ostao dotičući moj obraz svojim.Osjetila sam onaj dobro poznati parfem ili kolonjsku vodu... Odmaknuo se i zatim zajedno sa svojim stvarima izašao.Uvukla sam se pod topli pokrivač,onako obučena, za svaki slučaj.Zaspala sam sa onim opojnim mirisom u mojim mislima.Mogla sam ga jasni vidjeti pred sobom i osjetiti onaj miris koji me toliko izluđivao.Onaj koji je me potpuno okupirao.Imala sam moru tu noć.Sanjala sam Alexa,ali ga nisam mogla dozvati,a kada sam ga dotakla on se potpuno raspršio.Ustala sam okupana u znoju.Imala sam blagu groznicu.Okupala sam se u toploj vodi i osjećala sam se mnogo bolje.Na silu sam pojela svoj doručak,a ni ostalima nije bilo ništa bolje.Sve riječi koje smo rekli jedno drugom nisu imale neko značenje.Najduža naša rečenica je bila:˝Dodaj mi so!˝ili dodaj mi neku namirnicu.Par puta bih pogledala „slučajno“ prema Alexu.On bi pogledao u mene i gledao narednih pet minuta,a ja bih osjetila kako mi se obrazi žare.Pogledala sam jednom prilikom u Iris koja je shvatila šta se dešava,te mi je krišom namignula i usnama oblikovala riječi:˝Samo naprijed!˝Uspjela je to da je ne vide ostali,ali ne i Alex kojeg je uhvatio napad smijanja i društvo za stolom,koje nije znalo o čemu se radi,su ga gledali kao da je sada definitivno pukao.Pogledala sam Iris prijekornim pogledom,jer je Alex sve shvatio,a ona se samo spustila niže kao da ju je sram što me uvalila.Ostatak dana smo radili na pripremi oklopa i oružja,te životinja koje su mogle podnijeti nisku temperaturu i snijeg.Nisam vidjela Alexa čitav dan,ali nisam ni imala vremena misliti na njega.Čekale su me velike obaveze i greške su bile nedopuštene.Opet je predvečer zapaljeno još par kuća.Izvadila sam novac iz riznice i dala da se kuća ponovo uredi.Najgore je što nam je ponestajalo polja.Plakala sam te noći...Ustala sam otvorila prozor i pustila hladnoću u sobu.˝Šta da radim?˝šaptala sam.Prošlo je već dvije sedmice od te noći.I svake noći je bilo spaljeno bar desetak kuća ,a riznica je bila gotovo prazna.Otišla sam carici Sunca.˝Šta želiš?˝upitala me kao da joj je svejedno,a možda joj je i bilo svejedno.Ispričala sam joj šta se dešava,a ona mi je hladnokrvno rekla:˝Preostaje ti jedino da se jedna od vas tri dobro uda.Idi sada˝Otišla sam gora nego što sam došla. |
07.08.2006., ponedjeljak
Odluka i posljedice
|
Takve me riječi nikada ne bi mogle umiriti,ali on ih je izrekao na način zbog kojeg sam osjetila toplinu po cijelom tijelu,a i nešto čudno u stomaku,obrazi su mi se zažarili,a koljena klecala.Sjetila sam se kako su to moje drugarice iz osnovne opisivale,ali ja to nikada nisam osjetila,pa ni sa Reesom.Ne mogu reći da ga nisam voljela.Bio mi je prva ozbiljna ljubav,a Cedric...U njemu sam vidjela samo prijatelja,kao što sam to vidjela u Drewu nekada.Ja i on smo se malo udaljili u zadnje vrijeme.On je imao obaveza u vezi Iris,a ja sam imala obaveza u vezi same sebe i stvari koje su mi se desile.Nisam više mogla misliti bistro,jer mi se Alexov parfem uvukao u nozdrve.Trznula sam glavom kao da se želim osvijestiti i sada sam se trudila koncentrisati na govor patuljka.˝Drage naše kraljice i poštovani ljudi,prije svega vam se želim zahvaliti što ste izašli na izbore i što ste se odazvali na pozive naših kraljica da učestvujete u svim zbivanjima. Rezultati glasovanja su 85% naprema 15% da kraljice ostanu na tronu.Stoga,možete zaključiti da ćemo ih idalje viđati...Hvala!˝rekao je i odmakao se...Nisam mogla vjerovati šta čujem!Bila sam tako sretna zbog svega ovoga.Okrenula sam se prema Victorii i Iris i snažno smo se zagrlile,a nakon toga su nam čestitali Drew,Cole i Corina,ali Eliaha nigdje nije bilo.Ipak,to mi nije pokvarilo raspoloženje.Alex mi je prišao sa rukama u džepovima i nasmijao se:˝Neću ti reći uobičajno „rekao sam ti“,ali sam ti rekao˝Nasmijala sam se i ja na tu njegovu sklopljenu rečenicu.˝Znaš,danas se vraćam u Selo Vukova,hoćeš li me posjetiti s vremena na vrijeme?˝upitao me spuštene glave,ali pogleda idalje uperenog u mene...Kimnula sam glavom, jer nisam znala šta da kažem više.To je bilo presmiješno.Može imati bilo koju curu i ovdje i na Zemlji,pa zašto bih onda ja bila posebna toliko?Te večeri je bila grozna mećava.Čula sam kucanje na vrata... ˝Naprijed˝rekla sam ni ne pitajući ko je.Nije me zanimalo.˝Ej,ćao!˝rekao mi je duboki i dobro poznati glas.Srce mi je zatitralo,a glas podrhtao,ali sam to savršeno skrivala:˝Zar nisi trebao danas otići?˝Rekla sam igrajući se sa pramenom kose...˝Uvijek radiš to sa kosom?˝rekao je pokazujući na moju ruku i prste koji su se igrali sa pramenom.Brzo sam spustila ruku i gledala ga pogledom koji moli za odgovor.˝Ne možemo se probiti.Snijeg je uranio zajedno sa Zimom.Kočije su preteške kao i životinje koje ih vuku, odmah bi propali kroz snijeg,a i ni ne bi mogli izdržati toliku zimu.Životinje bi se sigurno nahladile.˝ filozofirao je...˝Da pogodim...Pričao si sa Coleom?˝rekla sam smijući se.Potvrdno je kimnuo glavom... ˝Mislio sam da nešto znam,ali zapravo sam sad saznao da ne znam ama baš ništa˝šalio se na svoj račun. ˝Ma,znaš mnogo stvari˝rekla sam...˝Kao na primjer?˝bio je uporan.˝Imaš divan glas!˝rekla sam,a to ga je natjeralo da se zarumeni.˝Znaš,razmišljao sam...dobio sam neki materijal da uradim specijalno izdanje za moju pjesmu „Wherever you will go“,pa ako se mogu poslužiti Cedricovim likom˝molio je...Kimnula sam glavom potvrdno.˝Sigurna sam da bi on to volio...˝rekla sam tiho.˝A ti?˝prošaptao je...˝I ja isto˝rekla sam nečujno gledajući ga ravno u oči.Imao je predivne zelene oči,koje su se katkad presijavale na smeđe. Gubila sam se u njima.Sporo mi se približavao.Bio je veoma blizu.Mogla sam osjetiti njegov dah na svom licu.Zaklopila sam oči i opustila sam.Taj čarobni trenutak je pokvario tup udarac negdje u blizini dvorca, jer se tlo pomicalo...˝Šta se dešava?˝upitao me Alex.˝Stani!˝rekla sam mu,a potom zovnula:˝Sirra!˝Sirra je dotrčao brzinom munje.˝Znaš šta ti je činiti!˝Otvorila sam prozor i svjetlost punog mjeseca je ušla u moju sobu...Osjetila sam kako ja više nisam ja.Postala sam djevojka-vuk,baš kao prvu noć kada smo se ja i Sirra ujednili.Alex je to sve blijedo promatrao.˝Ti imaš rep...˝promucao je kada smo završili transformaciju... Nasmijala sam se,a blagi očnjaci su sjevnuli...˝I očnjake...˝rekao je tiho...˝Rekoh ti da sam divlja...˝rekla sam nonšalantno prolazeći pored njega.Zapravo sam mislila kako mi flert uopće može padati napamet u ovakvoj stiuaciji...˝Dođi.Nisi ti još ništa vidio!˝rekla sam vukući ga za ruku za sobom.Sirri nisam trebala nipta ni reći.Sada smo bili jedno.To smo,ustvari,uvijek bili,ali sada je ta veza postala još jača.Već su u dvorani bili svi...Na putu prema tamo,Alex nije ništa pitao,samo je rekao:˝Lijepa tetovaža!˝Nisam mu odgovorila,jer sam uletjela u dvoranu...˝Šta se dešava?˝upitala sam.Drew me pogledao zabrinuto:˝Tora i Amber su napale.Spalile su već 20 kuća od mještana.I poslale su samo jednu jedinu poruku...˝Uzela sam ili,bolje rečeno,istrgnula sam poruku iz ruke mog brata...˝Prekasno,princezice...˝Poruka je bila jasna i sasvim ratoborna i provokoativna.Pogledala sam u Iris koja je stajala sa Lunom,Taniu koja je sjedila na Ilayu i Corina na svom Spiritu.Eliaha nije bilo...˝Gdje je Eliah,pobogu?˝prozoborila sam...Corina je spustila glavu i rekla:˝Ciara,on nas je izdao!˝Nisam mogla vjerovati svojim ušima.Proveli smo toliko vremena zajedno da bi nas na kraju odbacio kao krpe.˝Divno!Sada nam fali dvoje!˝rekla sam zvučeći pomalo histerično.Duboko sam uzdahnula nakon što mi je Iris dobacila da se smirim.˝Nije sve izgubljeno!˝rekla sam mirno...Ostali su me gledali sa znatiželjom,čuđenjem i s trunkom straha.˝Kraljica Kentaura...Mogli bi je pozvati u pomoć!˝Drew me pogledao kao da sam luda:˝Jesi li ti normalna?Ti odlično znaš da su kentauri užasno ratoborni i nepokorljivi˝Pogledala sam ga prijekorno:˝Pa ko kaže da ćemo ih pokoravati?˝Victoria je rekla:˝To nije loša ideja,ali nam fali još jedan čuvar da bi sve bilo potpuno?˝Spustila sam glavu...˝Ne,ne fali vam niti jedan čuvar!˝progovorio je Alex...˝Kako to misliš?˝ upitao ga je Cole sa podignutom obrvom.˝Zato što ću ja biti posljednji čuvar!˝odgovorio je smireno. Sada sam ga pogledala i ja jednako začuđeno:˝Ti si lud!˝On se nasmijao:˝Zapravo i nisam˝.Bili smo znatiželjni kakve ideje ima neko ko se ne razumije u ovakve stvari,ali svaka pomoć nam je bila dobrodošla. |
05.08.2006., subota
Alex...dečko sa Zemlje...
Ovo je Alex,dečko za kojeg smo mislili da radi za Toru i Amber.On je zapravo porijeklom iz Sela Vukova,koje nije mnogo udaljeno od Rihanne.Na Zemlji,on je užasno slavan i on je frontmen grupe „The Calling“.Njegovu pjesmu je izvodio Cedric,“Wherever you will go“. Ima odličan i dubok glas,presladak je,a ni simpatičnosti mu ne fali... Ovo je Selo Vukova.Zove se tako,jer se tu uzgajaju vrste poput Sirre.Inače,svi su veoma pitomi,a i mještani su dragi...  |
Glasanje...
|
Noć sam provela nemirno.Ja,Iris,Drew i Victoria smo bili u mojoj sobi,jer nisam željela biti sama.Od same pomisli na rat,grčio mi se stomak.A narod?Šta će odlučiti i šta će se desiti s njima ako moje odluke budu pogrešne?Neprestano sam u glavi vrtila ista pitanja.Po svemu sudeći i Iris i Victoria su bile zabrinute ,ali ne toliko i ne za iste stvari kao i ja.Ipak,moja riječ je u Rihanni i Ujedinjenim Mjesečevim Kraljevstvima bila zadnja i neopovrgljiva,tako da sam jedino ja mogla biti glavni krivac za sve.Tek sam se nakon par minuta sjetila da bih trebala ispitati i onog dečka,koji je izgledao tako zabrinuto,zbunjeno i nevino.Sa njima se ne smije igrati,mislila sam.Već je bilo dovoljno hladno da se može ložiti vatra,pa je i u mom kaminu gorjela i tu su svoj kutak pronašli Iris i Drew.Victoria se nemarno naslonila na prozor i gledala negdje u daljinu,a ja sam sjedila na podu naslonjena na krevet sa Sirrinom glavom na mom krilu. Jutro je svanulo i ja sam ustala iz sjedećeg položaja i krenula da izdam naredbe za glasanje.To je veoma iznenadilo narod,koji se dosada nije pitao ni za šta toliko važno...˝Pa,zar oni nisu čuli za demokratiju?˝ upitala me Alexis,koja me ulovila dok sam razgovarala sa šumskom vilom o osobama koje će prebrojavati glasove...˝Ne,Alexis...Ovo je monarhija.Ovdje glavnu riječ imaju kraljevi i kraljice i nisu navikli na taj sistem.Čak nikad nisu ni čuli za tu riječ...˝rekla sam.˝Kod nas je drugačije!Mi na Zemlji...˝govorila je,a ja sam se nasmijala.˝Šta je toliko smiješno?˝upitala me izmješanih osjećaja ljutnje i zbunjenosti.˝Znam ja veoma dobro kako je na Zemlji.Nekoć sam živjela tamo...u Sarajevu...˝rekla sam.˝U Sarajevu?˝rekla je gledajući me o čemu pričam.˝Da,u Sarajevu.Glavnom gradu male balkanske države,Bosne i Hercegovine. Bilo mi je prelijepo tamo,ali smo se morali preseliti u SAD i tako sam upoznala Drewa.˝rekla sam.˝Malo su vam neobična imena...mislim tebi i tvojoj mami˝rekla je sa malom nelagodom.Ja sam se nasmiješila: ˝Oh,Aurora joj je američko ime,a Aisha bosansko˝Kimnula je glavom,a onda,prije nego što je uspjela bilo šta reći,na vratima se pojavila ona ista šumska vila:˝Sve je spremno˝rekla je.Ispričala sam se Alexis i otišla do dvorane.Istupila sam i svi su se utišali:˝Svi ste ovdje iz samo jednog razloga.Naime,dvije kraljice koje smo nedavno ugostili,su odlučile da ja,Iris i Victoria nismo sposobne da vodimo ovu zemlju na pravi način...˝U gomili se čulo mrmljanje i negodovanje...˝Već svi pretpostavljate da se radi o Amber i Tori. Izjavile su da će objaviti rat ukoliko ne damo ostavku i njima prepustimo vladavinu.Nismo željeli uraditi ništa bez vas,te imate papiriće sa pitanjem i trebate zaokružiti „da“ ili „ne“.Glasanje je službeno započeto i trajaće dva sata od ovog trena.˝duboko sam uzdahnula i izmaknula se,a u dvorani je nastao metež.Neki su bili uzbuđeni što su napokon ušli u palaču,a neki su željeli to sve što brže završiti i otići raditi svoj neki posao.Otišla sam u sobu i duboko uzdahnula.Bila sam sama,jer je Drew otišao sa Sirrom ka veterinaru,ako se to zanimanje ovdje tako može nazvati.˝Gle,gle,gle...Koga li to imamo ovdje?˝čula sam grubi glas iza sebe.˝Ti!Kako si pobjegao?˝prozobrila sam ne skidajući pogleda sa bezobraznika sa dugim jezikom,onog istog kojeg je Tora poslala.˝Ako mi priđeš,vikat ću!˝rekla sam praveći se nevino i bespomoćno,a zapravo sam čekala savršen trenutak da iz čizme izvučem nož.˝Opa,izgleda da ste jadni koliko i izgledate...Nisu vas učili nikakvim vještinama!˝nastavio je pametovati...˝Glupan˝pomislila sam,ali nisam to rekla i dalje sam bila „jadnica“:˝O čemu pričaš?˝Prilazio mi je igrajući se sa vrhom noža...˝Ne brini,brzo ćemo to završiti!˝rekao je pobjedonosno.˝O,ne...Nećeš ti ni sa kim završavati ništa˝čula sam nepoznat glas,ali to mi nije bilo važno.Neprimjetno i nevjerovatno brzo sam izvukla maleni nož,ali opasno oštar.Pogledala sam ispred sebe i vidjela kako je to čudovište podiglo plavokosog dečka i htjelo ga dokrajčiti.Iskezio je zube i ja sam tek tada shvatila da je on vampir...˝Hej,gromado!Nešto si zaboravio!˝doviknula sam mu na šta se on okrenuo jednim pokretom,potpuno ignorišući dečka,ali ne smanjujući stisak.Bacila sam nož na njega iz sve snage.Sreća mi je poslužila,te mu je nož prikovao košulju duboko u zid.Znala sam da će ga to držati samo par minuta,ali ja sam izvukla mač koji je stajao na kaminu i primaknula mu je koži na vratu...˝Šta je? Nisi više onako pričljiv kao prije?Maca ti pojela jezik?˝provocirala sam ga.Osjetila sam njegov strah. Teško je gutao i znoj mu je obljevala lice.Na vratima sobe su se pojavili stražari.Istog trena su ga odveli u tamnicu.Htjeli su povesti i onog plavokosog dečka...˝Ne!Njega ostavite...˝rekla sam im i oni su oklijevali nekoliko sekundi,a zatim su napustili sobu.Pružila sam mu ruku da se pridigne.Susretljivo ju je prihvatio. ˝Bila si vraški opasna maloprije˝rekao mi je sa osmijehom,koji je ocrtavao oduševljenje...Ja sam se samo nasmiješila:˝Ja sam Ciara,a ti?˝Pružio mi je ruku opet:˝Ciara?Lijepo ime...˝ ˝Hajde,ne laskaj,laskavče, nego mi reci kako se zoveš!˝prekinula sam ga.˝Alexander...ali prijatelji me zovu Alex.˝odgovorio je,a lice mu je oblilo rumenilo.˝U redu,Alex...Kako si uspio zdušiti mojim čuvarima?˝rekla sam.On se nasmijao: ˝Nisam znao da kraljice koriste fraze poput „zdušiti“...˝Pogledala sam ga:˝Daj,ohladi,pa tek mi je 16!A je li ti uvijek tako izbjegavaš odgovarati na pitanja?˝Sada je ono crvenilo koje je maloprije bilo na mom licu iznenada prešlo na njegovo.˝Nemoj se naljutiti,ali straža ti je bezveze˝rekao je nonšalantno...˝Odakle si?˝ upitala sam...˝Joj,što ti voliš postavljati pitanja...Ja sam iz Sela Vukova,nekoliko kilometara od Rihanne, ali sam tek saznao da sam iz ove zemlje.Pa,sam napustio karijeru i vratio se svojim korijenima...˝govorio je brzo...I meni su se upalile lampice:˝Hej,pa zar ti nisi onaj pjevač iz grupe „The Calling“?˝On se opet nasmijao,provukao prstima kroz kosu i rekao:˝Vidim da ste odlično obavješteni!˝Bio mi je veoma simpatičan...˝Oh,ne laskaj sebi,ja sam iz L.A.,zapravo iz Europe,a kasnije sam se preselila u SAD˝ odgovorila sam mu.Pričala sam sa njim puna dva sata,a zatim sam ga uzela za ruku i izvela u dvoranu da čujemo rezlutate.Dok se sve to spremalo za čitanje rezultata,gledala sam u njegov profil...Baš je sladak, mislila sam.Očito je i on primjetio da gledam u njega neprestano,te se okrenuo i nasmijao.Kažu da su oči prozor svake duše i ja sam željela zaviriti u nju,ali me u tome omeo glas jednog patuljka,koji se pojavio da pročita rezultate.Stegla sam šake od uzbuđenja i moja napetost se mogla rezati nožem.Očito je to primjetio i Alex.˝Sve će biti O.K.,vidjet ćeš˝šapnuo je... |
Pismo...
|
Znala sam da je te noći bio posljednji naš razgovor,ali nisam znala i zašto. Ne mogu poreći da mi se nije sviđao.Bio je šarmantan,duhovit i nesvakidašnje zgodan,ali ja ga nisam voljela.Neki moji postupci su pokazivali drugačije,ali u njemu sam vidjela osobu na koju se mogu osloniti,prijatelja.To je bilo i bolje. Ljudi se vole,a zatim prekinu,te rijetko ko ima dobre odnose,ali ako smo samo prijatelji,to može trajati zauvijek.Amber i Tora su na doručku izgledali neobično mirno i Eliah i Corina isto,samo smo se brinuli ja,Iris,moja braća,Tania i Victoria. Alexis je u zadnje vrijeme bila previše šutljiva i nekako tužna.Znam da joj nisam posvećivala dovoljno pažnje,ali jednostavno nisam imala vremena.Odmorila sam se nakon ručka,a zatim sam sišla sa ostalima da ispratimo Amber i Toru,koje su se trebale vratiti u svoja kraljevstva i početi vladati.U tome su bile dosta iskusnije, jer su ujedno bile i starije.Victoria i Iris su ostale u Rihanni da zajedno sa mnom završe pripreme,koje slučajem okolnosti nismo stigli završiti.Zima je kasno otišla i propalo je par usjeva,ali Proljeće je bilo darežljivo,te je sve velikodušno obnovilo. Prolazilo je Ljeto i po svom običaju je došla Jesen.No,ona nam nije mnogo dobroga donijela.Na noći veselja,nakon što je Jesen nastavila svoj put,dobila sam pismo zapečaćeno Torinim pečatom (samo ona nije toliko normalna da ima pečat kakav ima). Aisha,koju sam imenovala za svoju zamjenicu da mi pomogne voditi Rihannu,je sazvala sastanak u moje ime.Svi smo se okupili u Velikoj Dvorani.Ja sam sjela na vrhovnu stolicu,Victoria sa moje lijeve,a Iris sa desne strane.Ispred nas,na stolicama koje su u međuvremenu donesene,sjedili su Aisha,Tania,Drew,Cole i Nuka.Gledala sam prema njim,a zatim ustala i rekla:˝Primili smo pismo od Tore,kraljice Kraljevstva Tame i Amber,kraljice Ledenog Kraljevstva.Ono što ću vam pročitati nije nimalo olakšavajuće˝... Samo je Aisha znala šta se dešava,ali uprkos tome i njeno je jako rumeno lice poprimilo blijedu boju kao i kod ostalih...Brzo sam rastvorila pismo:˝Stavila bih „Poštovani“,ali tada bih lagala,jer te ne poštujem,te shvati ovo pismo doslovno...Ciara,Victoria i Iris, s obzirom na odluke koje ste donosile u zadnje vrijeme i nesposobnost da vodite ovu državu,veoma sam ljuta.Pod nesposobnost smatram besmisleno rasipanje bogatstva na siromahe,kojekakve beznačajne sitnice i očuvanje šuma Rihanne.Baš kao i ja,Amber misli isto.Stoga mi ne preostaje ništa te od vas zahtjevati da napustite tron i predate ga nama.To možete učiniti mirno ili silom.Odmah pošaljite odgovor,na koji ćemo,kakav god bio, biti spremni.Dakle,uradite to sa svojim pristankom ili objavljujem rat!Tora i Amber˝U mene su svi zinuli i nisu mogli vjerovati da će dugogodišnji mir Ujedinjenih Mjesečevih Kraljevstva uništiti novopečena kraljičica zajedno sa svojom saveznicom. ˝Šta ćemo uraditi,Ciara?˝upitao me Nuka...˝Poslaćemo pismo sa samo jednom jedinom riječju...NIKAD!Ko se ne slaže može to reći ili može otići.˝Tania me pogledala prestršeno:˝Nas je više,ali one su iskusnije!Šta da uradimo? Mogle bi nam uništiti vojsku u trenu!˝ ˝Tania ima pravo!˝javio se Cole.˝Moramo napraviti strategiju.Inače,smo gotovi...˝javio se i Drew.Iris i Victoria su ustale:˝Mislimo da bi bilo najpametnije da narod glasa!˝Okrenula sam se i pogledala ih sa osmijehom. ˝Neka tako i bude!Svi su na zabavi,pa ih nećemo ometati.Sutra ih sve okupite i glasat će da li da predamo krunu ili da ostanemo!˝rekla sam. ˝Ali...Pismo!˝reče Nuka...˝To može čekati!Do sutra moramo razraditi dobru strategiju!˝rekla je Iris.˝Stanite...Imam ideju!Ono što mi trebamo je pojačanje. Treba nas biti što više,po mogućnosti onih pametnijih,zar ne?˝rekla je Victoria... ˝Da!˝promucali smo.˝Pa,sigurna sam da svako od nas ima prijatelja negdje daleko koji bi došli za sve na svijetu!˝rekla je.Ostali su odmahivali glavama kao „ne“.Victoria je gledala tužno...˝Ali ono što mi nije jasno je,kako to da Tora ne voli svoju braću?˝rekla je Iris nakon dužeg razmišljanja.Nismo stigli odgovoriti,a na ulazu su se pojavili stražari. Prvi je prišao i rekao:˝Kraljice,uhvatili smo dvojicu kako se šunjaju oko dvorca!Jedan je imao ovo pismo u rukama!˝rekao je,pružio pismo i stao da sačeka naredbe.˝Dovedi ih za deset minuta˝rekao je Drew umjesto mene.Ruke su mi drhtale dok sam otvarala pismo, koje je kako vidim bilo od Tore.Nakon što sam ga rastvorila,pročitala sam:˝Imate vremena 2 dana za odgovor,a onda ja stupam u akciju.Nakon što vas sredimo jednom za svagda, još ćemo otvoriti prolaz u svijet i onda ćemo zauzeti Zemlju.Ako mi se ne svidi odgovor, potrudiću se da završite kao moja dva brata...˝Svi su bili šutljivi i veoma tužni.Kada sam željela vratiti pismo u kovertu,iz koverte su ispala dva pramena kose.Na jednom je čitko pisalo „Cedric“,a na drugom „Reese“.˝Krava!Ubila je svoju braću?˝vikala je Tania... ˝Straža!˝viknula sam jako,što je stražare natjeralo smjesta da uđu.˝Dovedite nam tu dvojicu˝rekla sam.Oni su samo kimnuli glavama i nestali. Šutnja koja je veoma kratko trajala,bila je dosta neugodna.Zapravo,niko nije znao šta da kaže.Nakon 2-3 minute u dvoranu su ušle dvije osobe.Jedan je bio mlađi i imao je plavu kosu,dok je drugi bio dosta stariji i meni neobično poznati... ˝Ti!˝prošaptala sam.On se samo bezobrazno nacerio:˝Iznenađena?˝ Društvu nije bilo ništa jasno. ˝Pa i ne baš...Znaš kako kažu,šljam nađe šljama!˝ rekla sam nevjerovatno mirno,iako sam u sebi gorjela.To ga je očito iznerviralo,jer mu je živac ispod desnog oka počeo titrati.Za razliku od tog bezobraznika,na lijevoj strani je stajao dosta izgubljen mladić i bila sam potpuno sigurna da on nema ništa sa tim svim događajima. Ipak,nisam se dalaprevariti isprve.Šta je moglo nagnati jednog mladića da bude takva osoba?  Ovo je Kraljevstvo Tame kojim vlada Tora.Izgledom je veoma slicno njoj, jer je ona jednako mracna,tajnovita i u jednu ruku,nepredvidiva.No ne mora znaciti da to Kraljevstvo nema svojih ljepota.Svake veceri zvijezda Danica bude tako blizu Kraljevstva,da se ima osjecaj da se može dohvatiti pružene ruke.  Ovo je dvorac Ledenog Kraljevstva,kojim vlada Amber.Tamo je užasno hladno,te druge životinje osim polarnih medvjeda ne mogu izdržati,te oni vuku kocije-saonice.Naravno,ima i dosta vukova,ali oni su u službi Rihanne. |
28.07.2006., petak
"Da nikada ne zaboraviš..."
|
Nekoliko trenutaka smo ja i Amber samo stajale,a zatim sam progovorila:˝Najbolje da zauzmemo mjesta odmah!˝Amber je kimnula glavom i pošla za Torom koja se u međuvremenu pojavila i nije propustila priliku da me ošine pogledom punim mržnje...ali ja naprosto nisam marila.Progurala sam se u prvi red i čekala spektakl o kojem je Cedric pričao.Sve je to najavio neki maleni patuljak.Ja sam zaboravila sve što je pričao,jer mi je bila simpatična njegova pojava.Uskoro su se na vrhu pomakle sirene na polumjesecima i ustupile mjesto jednoj četvorki...Nick je sjeo za bubnjeve,Cole za klavijaturu,a Cedric i Drew su imali gitare.Cedric je istupio prema mikrofonu,namjestio ga prema svojoj veličini,a zatim prozborio:˝Ova pjesma nije naša,ali je svi vi odlično znate...Ipak,prije nego što započnemo svirku,želim da kažem da je ova pjesma posvećena najljepšoj kraljici koju je Rihanna ikada imala!˝Nakon tih riječi pogledao je značajno u mene i svi su shvatili o kome se radi:˝Pjesma se zove`Wherever you will go`...˝Počeli su svirati prelijepu melodiju,a po licu ostalih shvatila sam da je to jedna od njima odlično poznatih pjesama...Cedric se približio mikrofonu i počeo pjevati zatvorenih očiju kao da ga nose note koje dolaze iz instrumenata: ˝So lately been wondering - Tako kasno pitam se Who will be there to take my place? - Ko će biti tamo da moje mjesto zauzme? When I`m gone,you`ll need love - Kad ja odem,ljubav će ti trebati To light the shadows on your face. - Da može sjene na tvom licu osvijetliti. If a great wave shall fall - Ako će veliki val da padne and fall upon us all. - I padne na nas sve Than between the sand and stone - Onda između pijeska i kamena smještenim Could you make it on your own?˝ - možeš li to učiniti svojim?˝ Lagano je otvorio oči kao da se boji da će ga svjetlost oslijepiti.Stisnuo je gitaru jače i počeo svirati brži tempo.Pogledao je prema meni kao da kaže da obratim pažnju na tekst...Nikada ga nisam takvog vidjela... ˝If I could,than I would - ˝Ako bih mogao,tada bih pošao I`ll go wherever you will go... - Išao bih gdje god bi išla ti Way up high or down low - Na putu prema visinama ili prema dnu I`ll go wherever you will go...˝ - Išao bih gdje god bi išla ti...˝ Kako je tempo usporio ponovno,njegovi prsti su klizili po gitari.Pogledala sam prema osobi pored mene i ta osoba je bila Amber.Gledala me užasno ljubomorno i sa velikim prijezirom koji se mogao rezati nožem. Možda bih se i zapitala šta sam uradila da se Cedric nije našao preda mnom.Negdje je ostavio gitaru,a sada je bio nagnut prema meni... ˝And maybe I`ll find out - ˝I možda ću shvatiti A way to make it back someday - Na koji način jednog dana sve vratiti. To watch you,to guide you - Da te pazim,da te čuvam Through the darkest of your days. - Kroz najtamnije od tvojih dana. If a great wave shall fall - Ako će veliki val da padne and fall upon us all. - I padne na nas sve Than I hope there`s someone out there - Onda se nadam da tamo negdje neko postoji Who can bring me back to you...˝ - ko me može vratiti tebi...˝ Nakon refrena opet je prišao meni... ˝Run away with my heart... - ˝Pobjegni sa mojim srcem... Run away with my hope... - Pobjegni sa mojom nadom... Run away with my love... - Pobjegni sa mojom ljubavlju...˝ Uzeo je dah,a zatim se vratio na sredinu scene i nastavio: ˝I know now,just quite how - ˝Znam sada,smo kako otprilike My life and love might still go on... - moj život i moja ljubav mogu ići dalje. In your heart,in your mind - U tvom srcu,u tvojim mislima I`ll stay with you for all of time...˝ - Ostat ću s tobom u svim vremenima....˝ Nastavak je otpjevao za nekoliko sekundi,a zatim rekao svima hvala i potom sišao sa scene.Propela sam se na prste da vidim kuda je otišao,ali nije ga bilo...˝Šteta što nije ostao da mu zahvalim!˝mislila sam.Amber je prošla pored mene i otišla u nekom pravcu za Torom.Ja se idalje nadala da ću vidjeti Cedrica.Nakon nekoliko trenutaka vidjela sam ga kako ide prema meni.˝Sviđa ti se?˝upitao je dok je bio udaljen od mene oko 2 metra...˝Da,sviđa mi se.Hvala ti!˝rekla sam kad se malo primakao.˝Hajde da se nađemo kod Vrela Mladosti za pola sata?˝Kada sam čula za taj naziv trnci su mi prošli kroz leđa...˝Bolje ne...Hajdemo kod Fontane Želja!˝Kimnuo mi glavom i prozobori nešto poput ˝pola sata˝,a zatim nestao...Nakon pola sata našli smo se na dogovorenom mjestu.Iz đepa svoje kožne jakne je izvadio prelijep lančić.Po svemu sudeći to je bio Gorski Dijamant...Zakačio mi ga je za vrat,brzo me poljubio u obraz i šapnuo na uho:˝Da nikada ne zaboraviš...˝Nakon tih riječi nestao je...  Ovo je lančić sa Gorskim Dijamantom koji mi je poklonio Cedric...Veoma je lijep i jako mi se sviđa...  A ovo je kruna koju smo svi dobili na krunidbenom balu... |
25.07.2006., utorak
Amber i Tora...
Amber je Miriamina nećakinja i sada već kraljica Ledenog kraljevstva.Krasi je kovrđava i duga kao snijeg bijela kosa.Duboke sedefastoplave oči su gotovo uvijek okružene bijelom ili srebrenkastom sjenom,a haljine su joj uvijek bijele boje.Kada je došla,prvu je upoznala Toru,pa je to možda i razlog zašto se druže...ili je razlog toga što joj se Cedric sviđa,a Tora sve to forsira...Nikada to nećemo saznati... Tora je Cedricova starija sestra.Ima 20 godina i užasno je ambiciozna...To usitinu pomalo plaši.Od početka me ne voli i to mi uopšte nije jasno.Mislim,može me kriviti za Reesa,ali ima tu nešto više i dublje.Ono što me čudi jeste da ni Cedrica ne voli baš previše...Mislim da joj je jedino stalo do nje same...Ima dugu plavu kosu i odlično je građena,ali to samo pokazuje da vanjština ne čini čovjeka...važno je samo ono unutra... samo duša...  |
Krunidba i krunidbeni bal...
Probudilo me kucanje na vrata...Pridigla sam se i pospano prozborila:˝Naprijed...˝Vrata su se otvorila i u sobu su ušli Drew i Cole...˝Kako je naša kraljica?˝upitao me Drew.Nasmijala sam se i pogledala ga:˝Ja nisam kraljica!˝Cole se izvalio na fotelju i rekao:˝Ne,nisi kraljica...Ne još...To ćeš biti nakon krunisanja!˝ Još su nešto upitali,a potom izašli.Nisam ih zaustavljala,jer sam znala da žele posjetiti Iris,koja je sigurno jednako uzbuđena i nervozna.˝Dobro jutro!˝čula sam dobro poznati Cedricov glas.Sišao je niz stepenice i otišao do kupatila.Usput sam mu i ja dobacila pozdrav.Imala sam dovoljno vremena da se presvučem. Znala sam da ćemo Iris i ja zajedno birati haljine,pa me nije bilo briga za to.Ona će pomoći meni,a ja njoj...Naravno,nisam smjela zaboraviti Victoriu...Miriaminu nećakinju još nisam upoznala,tako da nisam marila,pa ni za Cedricovu sestru.Cedric je izašao iz kupatila go do pasa.To me malo zbunilo i on je to primjetio.Ono što me zbunilo je to što je imao ožiljak na vratu...I to ne bilo kakav!Taj ožiljak je bio isti kao Reesov,slovo C.To slovo sam zarezala još prvu noć kada je odlučio da mi pokaže „toplu“ dobrodošlicu.Kao da je shvatio šta mislim,navukao je na sebe crnu rolku i time prekrio ožiljak kao i moje misli.Nisam ga ništa pitala,jer sam znala da bi to pitanje vodilo do drugog i tako u beskonačnost.Napravila sam se luda i sjela za sto za uređivanje i počela češljati kosu...˝S kim ćeš večeras na krunidbu?˝upitao me naposljetku...˝Sama...˝prozborila sam...˝Ti?˝Unezgodio se i pogledao u pod,a zatim stidljivo rekao...˝Sa Miriaminom nećakinjom“Sućutno sam ga pogledala,jer sam znala da mu je to Miriam nametnula.Ima dosta iskustva u tome,pa joj nije bilo problem nametnuti 18-godišnjaku ideju za nećakinju.Ustala sam i krenula prema vratima...˝Onda...Vidimo se večeras!˝Nasmiješio se i utisnuo mi blagi poljubac u obraz što je bilo dovoljno da mi trnci prožmu cijelo tijelo u samo jednom trenu.Zbunjeno sam se nasmijala,a zatim nestala.Ubrzanim korakom sam išla prema Irisinoj sobi,jer smo se dogovorile tamo naći.Za takve stvari se treba unaprijed čitav dan pripremati,znala bi reći Miriam.Iris me gostoljubivo dočekala sa tipičnim djevojačkim vriskom da ćemo postati kraljice.Njoj je to bilo zabavno,a nije ni slutila kolike to obaveze nosi.Daleko od toga što ti ispunjavaju sve želje.U uglu pored prozora,zamijetia sam djevojku kose bijele kao snijeg i ubojitih plavih očiju.Ukratko,bila je sva u bijelom.Pretpostavila sam da je ona sljedeća kraljica Ledenog Kraljevstva.Bila je lijepa i nasmijana.Razgovarala je sa djevojkom plave kose,duge do pola leđa.Bila je izvrsno građena i po rasporedu mišića,mogla sam se zakleti da je gimnastičarka.Ipak, ona nije bila prijateljski nastrojena prema meni,a ni prema Iris i Victorii.Samo je pričala sa ledenom princezom.Ipak,kako sam princeza Rihanne i ujedno je moje kraljevstvo domaćin ovog susreta,imala sam dužnost prići i prisno se pozdraviti.Nabacila sam jedan od svojih najuvjerljivijih osmijeha i prišla tim dvjema djevojkama.Za mnom su išle Iris i Victoria.Pružila sam ruku djevojci sa bijelom kosom i rekla:˝Ćao,ja sam Ciara.Dobro došle u Rihannu˝,a nakon toga sam pružila ruku i drugoj djevojci.Primila ju je iako sa odmjeravanjem i nekim neobičnim izgledom lica.Danas je bio sretan dan,te sam mušice, pogotovu jedne neznake,totalno ignorisala.Djevojka sa bijelom kosom je uzvratila osmijeh i srdačno se nasmijala:˝Ja sam Amber˝Ona druga djevojka je naslonivši se na zid rekla:˝Tora˝Čudno me gledala i to me izluđivalo.Kao i uvijek izabrale smo najljepše haljine.Vrijeme se polahko približavalo i napokon je došlo vrijeme za svečanost.Uz pratnju stražara iz svih kraljevstva čekale smo da izađemo i napokon primimo krunu.Sve smo bile nervozne osim Tore.Ona je bila uzdignute glave i prodornog pogleda koji je prijetio ubiti svakoga koga ugleda.Prije nas je bila ceremonija u kojoj je svako kraljevstvo predstavljalo sebe i svoje kraljice i kraljeve.Od poznatih kraljica i kraljeva sam jedino primjetila Rainu i Aishu.Sjeli smo na 5 mjesta,a ja sam bila na vrhu i u sredini.Svi su već dobili krune koje je na naše glave spustila carica Mjeseca,Dana.Nakon krunisanja započeo je bal.Iris i Victoria su mi uzbuđeno stisle ruku.Postale smo kraljice...5 kraljica Ujedinjenih Mjesečevih Kraljevstva.Čim je bal počeo,Drew i Cole su prišli da nam čestitaju,a zatim je Cole otišao da zamoli Taniu za ples,a Drew je zamolio Iris.˝Ja sam došla sa Cedricom,a ti?˝čula sam glas do sebe.To pitanje je stiglo od Amber...˝Ja ni sa kim nisam došla...˝rekla sam sa smiješkom...˝Da,trebala je sa Reesom,ali zbog nečije krivice to nije mogla!˝javila se Tora.Okrenula sam se nakon što mi je trebalo nekoliko sekundi da shvatim skrivenu misao rečenice...˝Vidim da si upoznala moju sestru...˝rekao je Cedric.Nisam stigla odgovoriti,jer se Tora ubacila:˝Da,malo smo proćaskale!˝rekla je gledajući me s prijezirom,a zatim nastavila sa širokim smiješkom:˝A zašto ne zovneš Amber da plešu?˝Amber ga je zavodnički pogledala...˝Ja...Zapravo,sam htio...˝Torin pogled mu nije dozvolio da kaže ne...˝Oh,uredu!˝Tora me pogledala i rekla:˝Moja braća su mekušci i ja ti neću dozvoliti da ti popuste!˝Nakon tih riječi nestala je sa nekim tipom koji mi se učinio užasno poznatim...˝Hey,ja sam Nick,da li biste zaplesali sa mnom?˝upitao me dečko od 19 godina.Nasmiješila sam mu se i rekla:˝A što da ne?˝Uhvatio me za ruku i počeli smo plesati uz malo bržu muziku.Pred kraj pjesme,osjetila sam nečiju ruku na ramenu.Okrenula sam se i vidjela Cedrica:˝Je li mogu ja malo?˝obratio se Nicku.Nick se sa osmijehom naklonio i ustupio mu mjesto.Počela je lagana pjesma,a ja sam jednu ruku položila na njegovo rame,a drugu u njegovu ruku,dok je on svoju stavio oko mog struka.˝Zar nisi sa Amber?˝upitala sam. Nasmiješio se:˝Zapravo htio sam tebe pozvati,ali moja sestra...Ona je veoma dobra u duši...˝Pogledala sam ga i rekla:˝Sigurna sam u to...Sigurna sam da se ispod slojeva i slojeva i slojeva...˝Nije mogao,a da se ne nasmije:˝Dobro,shvatio sam!˝rekao je kroz smijeh.˝Znaš,za par trenutaka ćemo ja i tvoja braća,te onaj Nick odsvirati nešto za sve u sali,pa nadam se da nećeš pobjeći prije vremena...˝pričao je.˝Ne,naravno da neću!˝osmijeh mu je zaiskrio,iako mu se na licu očekivalo da će dobiti potvrdan odgovor.˝Oh,tu si! Posvuda te tražim,dušo!˝rekla je Amber iza nas,a zatim mu se objesila za vrat.˝Oprosti,vidjećemo se kasnije!˝rekao joj je skinuvši njene ruke sa svog vrata.˝Upamti šta sam ti rekao...Budi u prvom redu!˝ rekao je,utisnuo mi poljubac,a zatim nestao sa Nickom i mojom braćom iza zastora... Ovo je Carica Mjeseca i Zvijezda...Ona nas je krunisala na ovoj svečanosti.Svaki put kada se nasmiješi na nebu se rode stotine zvijezda,a kada pusti suzu zvijezde i mjesec sjaje kao nikad.Ona je najviša osoba u Rihanni pa se baš zbog toga ovo zove Mjesečeva zemlja...ili Ujedinjena Mjesečeva Kraljevstva.  Pošto se drži da su sirene najmuzikalnija bića nijedna svečanost ne može proči bez njih.Tako je bilo i ovaj put.Desetine sirena na polumjesecima lebdjele su u zraku po čitavom dvorcu i svirale note života... To su uglavnom romantične pjesme o ljubavi ili nemogućim ljubavima,životu,sudbini,nadi i vjeri.Ovakva jedna je svirala tačno pored mene i Cedrica... |
Carica Sunca...
Carica Sunca je kao što ste već pročitali jedna prelijepa žena sa dugom crnom kosom.S obzirom,da je veoma mudra,uprkos svojoj mladosti,mnogi joj dolaze tražiti savjete i pomoć.U rukama ima dvije lepeze kojima tjera Sunčeve zrake u najudaljenije i naskrivenije prostore,ali one joj služe da tim zrakama dopre i u budućnost,te može vidjeti šta će se desiti stotinama svjetlosnih godina i običnih unaprijed...Njen tron je u obliku kruga,završava se sa glavom Kineskog Zmaja,a izrađen je od Zlata Sunca.Oko nje uvijek lebdi njeno najdraže ružičasto cvijeće,čije ime još uvijek ne znam... |
Noć prije krunidbe...
Bila je već noć kada smo sletjeli do Fontane Želja...Fontana se nalazila u okviru dvorca.Victoria se ispričala i oišla na spavanje,a ja sam ostala još malo.Gledala sam mnogobrojne ljude kako prilaze sa svojim jednorozima,pegazima i konjima,zaželjeti želju,a potom piti iz fontane.Sjela sam na klupu i promatrala Fontanu Želja.Nisam mogla,a da se ne nasmiješim kada bi zaljubljeni parovi prilazili i zaželjeli da ostanu zauvijek zajedno...˝Njima je sve ravno do mora...˝mislila sam.Dugo sam sjedila tamo ne pomicavši se ni za centimetar.Već su svi odavno otišli kućama i sve je bilo potpuno mirno.Prišla sam i sjela pored Fontane.Prstima sam pravila siluete u vodi,a onda sam naposljetku i ja zaželjela želju...˝Neka budem sretna...˝rekla sam i opet osjetila onaj poznati miris Mjesečevih cvjetova niotkud.Ustala sam i pošla prema Velikim vratima.Dok sam prilazila,zamijetila sam obrise neke osobe.U tom mraku jedino sam uspjela razaznati da je visok i da ima mač koji se presijava kada ga mjesečina obasja.Nisam se mogla suzdržati i željela sam saznati ko je to.Na svojoj misiji,srela sam Iris.Samo sam joj prekrila rukom usta da ništa ne govori,a zatim povukla sa sobom prema toj nepoznatoj osobi.Išao je prema sobi carice Sunca... Svakog jutra,malo prije zore,carica Sunca sjeda u kočiju koju vuku 10 pegaza i ide prema Suncu da ga obavijesti da je vrijeme da se digne.Ritualno oblijeće sve krajeve koje Sunce tog dana treba obasjati,a zatim se vraća.Veoma je dobra i svima dozvoljava da uživaju u ljepoti te zlatne planete...I svi uživaju,osim onih u Kraljevstvu Tame...Ja i Iris,smo zastale pred ljepotom i građom te žene...Bila je vrlo malo obučena, čisto da pokrije ono što se ne treba vidjeti.Ipak,njen tron je bio izrađen od Zlata Sunca.Nisam više mogla gledati prema njoj,nego sam bacila pogled na mladića od svojih 18 godina...Znala sam dobro ko je to,ali sam se pitala kakvih problema ima njegovo tvrdokorno srce...Kleknuo je pred nju i spuštene glave počeo pričati:˝Ja ne znam šta se sa mnom dešava.Uskoro će krunidba novih kraljeva carstava,ali ja ne želim preuzeti krunu svojih roditelja i postati kralj Kraljevstva Tame.Šta god učinim,izbiće rat.Moji roditelji ne žele da dopuste kćeri Aishinoj da vodi Rihannu,jer će je voditi pošteno.Nju ne krivim ni za šta.Ona je samo djevojka.Bio sam pomalo grub kad smo se tek upoznali,ali ne razumije to niko.Reesea i mene su odmalena gnjavili sa stvarima poput moći.Ja sam se odupro,ali Reese nije.Sjećam se priprema dok je imao 4.Od tada su ga pripremali za taj zadatak...da ubije Princezu od Rihanne.Poludjeli su od ljutnje kad su shvatili da to nije uradio i njegova im je smrt dobro došla...Moj tata,on je još i slab od bolesti,ali moja majka...˝Iris i ja smo slušale pomno ove riječi.Reese me htio ubiti?Začuo se glas carice:˝Šta tačno želiš da znaš,Cedric?˝On je duboko udahnuo i nastavio:˝Želim da znam šta će mi se desiti u budćnosti...˝Carica je pogledala u dvije zlatne lepeze koje držaše u rukama.˝Tvoja budućnost je mutna...Isprepliću se ljubav i moć i još se ne zna šta će provladati.To je sve što ti mogu reći,a sada idi!˝bila je kratka i jasna.Na Cedricovom licu se vidjelo da je nezadovoljan objašnjenjem.Neobična sjaj krasio mu je oči.Neka tužna sjenka se nalazila u njima...˝Pa,je li moguće da Cedric plače?˝Pohitala sam u sobu prije njega i brzo se presvukla.Sa Iris sam se brzo oprostila.Ona je potom nestala u labirintu hodnika.Legla sam na krevet naslonivši se na jastuk leđima.Čula sam kako se otvaraju vrata.Cedric je ušao.Nije više bilo ni traga onoj toliko vidljivoj boli maloprije,ali sjenka je ostala...˝Laku noć!˝prošaptao je i krenuo uz stepenice.Naglo je zastao i okrenuo se:˝Ciara...˝Podigla sam glavu i gledala ga sa upitom u očima...˝Jesi li uistinu voljela Reesa?˝nastavio je.Kimnula sam glavom,a potom je spustila:˝Iako ne vjeruješ,jesam.Ali to je sada prošlost.Uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu,ali sa moram osloboditi za nove ljubavi koje vjerovatno neću voljeti toliko...˝Gledao me,a smiješak mu je zatitrao na usnam.Bio je blag,ali je bio prvi smiješak koji sam vidjela upućen meni kao Princezi.Nakon nekog vremena,spustio se na stepenice odustavši od namjere da ide na sprat.Začudila sam se tom njegovom gestu,jer ipak ovo je super od koga je. ˝Znaš li da je sutra krundiba?˝upitao me prekinuvši pomalo neugodnu šutnju.Uistinu sam na to zaboravila. Imala sam toliko briga da nisam ni shvatila da zima počinje još sutra...A ono kićenje Rihanne sam shvatila da je to najvjerovatnije za neki bal.Očito je bilo za Novu godinu.˝Ne,nisam znala˝blago crvenilo mi je prekrilo obraze.˝Pa krunisaće tebe,Iris...˝na te riječi sam zastala,jer sam se sjetila Raine.Bila sam stopostotno sigurna da će postati kraljica Kraljevstva Mora....On je nastavio:˝Victoriu i Miriaminu nećakinju˝ ˝A ti?˝nastavila sam...˝Ja ne želim biti kralj,to će najvjerovatnije biti moja sestra.Ja bih rado ostao da živim u Rihanni,ako mi dozvoliš...˝rekao je neobično tiho i nježno..˝Ovdje su svi dobrodošli˝ i te moje riječi su učinile da razvuče usne u šarmantni osmijeh.Još smo malo proćaskali,a onda je on krenuo. Na ulazu u njegovu sobu je dobacio:˝Ciara...Bićeš super kraljica!˝Nasmijala sam se...˝Oh,isti je Reese!˝mislila sam,ali svoje misli nisam naglas izjavila.Nadala sam se da ćemo biti dobri prijatelji. Legla sam spavati...Sutra dobivam krunu i to nije mala stvar...Počinak nakon probdijenih noći će biti koristan. Nadam se da će sve proći baš kako treba... Ovo je Fontana Želja...Mjsesto gdje se okupljaju ljudi da bi zaželjeli želju,a potom pili iz Fontane.Već od postanka svijeta ta Fontana ima važnu ulogu.Želje se uglavnom ispune,a ako se ne ispune onda vjerovatno ne bi bilo dobro da se to desi.Ipak,malo vjere i nade nikome ne škodi... |
23.07.2006., nedjelja
Victoria,Princeza Nebeskog Kraljevstva...
Kao što je već poznato,Victoria je odrasla na Olujnim Otocima,što je od nje načinilo jaku,izdržljivu i snalažljivu osobu.Olujni Otoci su također zaslužni za njezin mediteranski stil oblačenja koji joj itekako pristaje uz njenu tamnu put i dugu smeđu kosu,te bademaste oči. Slika je snimljena na Olujnim Otocima.Važno je napomenuti da je Victoria praunuka čarobnice koja mi je darovala sve moje moći i osobine,te mog zaštitnika,Sirru...Ono što je fascinantno je to da Victoria može samo pomisliti na nešto i to će se desiti.Ipak,ne želeći da to sve radi tajno,više voli najaviti svoju izvedbu čarolije...Najdraže joj je pucnuti prstima... |
Ogledalo Iluzije
Čim smo dojahale u konjušarnicu,svi su pritrčali da nam pomognu...Alexis je sve to promatrala širom otvorenih očiju,a zatim upitala:˝A koji si ti faktor ovdje?˝Patuljak koji je bio u blizini se nasmijao i rekao svojim piskutavim glasićem:˝Neka ti bude na čast što si jedna od rijetkih sa kojima je Ciara,Princeza od Rihanne,boravila˝A potom je nestao.Rumenilo je oblilo moje obraze i nisam znala šta da kažem.Alexis me očarano posmatrala...˝Ti si definitivno moj uzor...!˝rekla je,a ja sam se samo blago nasmiješila,jer mi je doista bilo neugodno.Nisam htjela da imam prijatelje,koji će me voljeti iz nekih glupih razloga,nego one prave,a sa činjenicom da sam princeza,te stvari i ne idu baš kako treba...Rekla sam jednom od vilenjaka da smjeste Alexis u moju blizinu.Nakon nekoliko trenutaka ostala sam sasvim sama.Bilo je oko mene onih koji su radili svoj posao,ali nije bilo nikoga s kim bi razgovarala.Odjednom sam osjetila neodoljivu želju da vidim Reesa.Potrčala sam kao luda do Ogledala Iluzija i stala pred njim.Opet sam vidjela Reesa.Bio je tako neodoljiv sav u crnom.˝Povedi me sa sobom!˝progovorila sam.On mi se samo nasmiješio i kimnuo glavom.Bila sam hipnotizirana.Hodala sam širom otvorenih očiju i pružene ruke prema ogledalu.Mogla sam čuti Reesov glas kako me zove...Još nekoliko koraka i biću sa njim...Odjednom me nešto ošamutilo. Pogledala sam i vidjela Cedrica iznad mene.Pridigla sam se i osvrnula.Ništa mi nije bilo jasno.Bila sam u sobi,a sada sam odjednom bila na litici.˝Š-šta se desilo?˝promucala sam.Cedric mi je pružio ruku da me pridigne.˝Rekao sam ti da ne diraš to Ogledalo Iluzije!˝bio je bijesan kao furija.Duboko je uzdahnuo i nastavio smirenim glasom:˝Samo jedan pogled u to ogledalo i postaješ zavisan o njemu,jer vidiš ono što želiš da vidiš.Čudio sam se kako si se ti uspjela oduprijeti,ali izgleda da se tebi desilo isto što i drugima. Mogla si poginuti!Zaboga!˝govorio je povremeno povisujući ton.Shvatila sam da sam pogriješila.Spustila sam glavu i prošaptala:˝Izvini,nisam htjela!˝Okrenuo se prema meni i rekao:˝Pa,zar je toliko teško da me poslušaš?˝Suze su mi se same kotrljale niz lice...˝Jeste,teško je!Užasno teško,jer me kriviš za smrt tvog brata!˝jecala sam glasno.Nije ništ odgovorio...Idalje je samo zurio u pod...˝Nemaš pojma kako je ustati svakog jutra znajući da su u tebe uperene sve oči koje čekaju tvoju grešku!Nemaš pojma kako je kada te smatraju krivom za nešto što nisi mogao spriječiti!Nemaš pojma ni o čemu!˝slomila sam se.Tijelo mi je bilo teško,a noge su mi klecale.Klonula sam na pod.Cedric me sažalno gledao,a zatim prišao i podigao me na noge.Bila sam totalno sluđena.Sve me zbunjivalo.Obrisala sam suze,jer je moja žuta minuta prošla. Istresla sam sve što me tištilo,te se moj ponos vratio.Gledala sam u Cedrica uzdignute glave,ponosnim pogledom.Okrenula sam se na peti i krenula prema smjeru dvorca.Gledala sam ispred sebe,ne gledajući ni lijevo ni desno,pa čak ni ispred.Pazila sam kud koračam.˝Hej!˝dozivao me neko.Tromo sam podigla glavu i vidjela djevojku obučenu u mediteransku odjeću sa tijarom na glavi.Imala je dugu smeđu kosu i krupne bademaste oči.Prilazila mi je smjelo,ali opet dosta oprezno.˝Ja sam Victoria...Princeza Nebeskog Carstva.Tek sam danas stigla,jer ću boraviti u Rihanni,pa sam odlučila da te pronađem i upoznam!˝rekla je nježnim glasom.Ironično sam uzdahnula:˝Eh,ta titula mi donosi mnogo nevolja...˝Na trenutak sam zastala,a zatim nastavila:˝Ja sam Ciara i dobro nam došla!˝Izrecitirala sam onako kako nas je Miriam učila.Victoria se osmjehnula i zajedno smo krenule prema dvorcu.Pričala mi je o običajima Nebeskog Carstva i Olujnim Otocima,gdje je živjela prije nego što je saznala da je princeza.Također,mi je pričala o tome kako je načula da će krunu Carstva Tame preuzeti Cedric i da fali još jedna princeza da bi se neko od proročanstava obistinilo.Već mi je bilo muka od toga da svi znaju nešto što ja ne znam.Sjela sam na panj da se odmorim.Victoria je primjetila da sam umorna,te je upitala:˝A da letimo?˝Prije nego što je dobila odgovor od mene,pucnula je prstima i istog trena se vinula u nebo.˝Pokušaj...˝rekla mi je.To sam i učinila, ali se ništa nije dešavalo.Ovo je bilo presmiješno...Pucnula sam opet i vinula se u nebo...Bilo je tako zabavno...˝Osjećam se poput Petra Pana!˝rekla sam...˝Zar ga znaš?Niko ga dosad nije upoznao osim Cedrica...Šta znaš možda je Petar princ neke druge zemlje?˝rekla je ozbiljno...˝Zar Petar Pan postoji?˝ upitala sam kroz smijeh.Očito joj je moje pitanje bilo smiješno,te se neprekidno smijala...Letjeli smo iznad glava začuđenih radnika.Bila sam sigurna da sam vidjela Drewa i Irisa kako mi se smiješe,a potom su se poljubili...Ovo je predivno...Ovo je život...Ovo je sloboda...
Kao što možete pretpostaviti,ovo je Ogledalo Iluzije.U njemu vidiš ono što ti želiš da vidiš (baš kao ova žena na slici koja je bila prijašnja vlasnica ogledala dok je nije dokrajčilo).Opasna je to stvar iako dok gledaš u nju,imaš osjećaj da je sve moguće.Vjerujte,ja znam...Ipak,ono što vidimo ne mora značiti da je to istina.Ni sva ogledala ovog svijeta ne bi mogla vratiti nešto što je zauvijek izgubljeno u nepovrat...  Ovo su Olujni Otoci,mjesto gdje je živjela Victoria (njenu sliku ćete kasnije vidjeti).Iako djeluje prelijepo ipak vrijeme je nestabilno i svašta se može očekivati,od suše do tornada...  Ovo je Nebesko Kraljevstvo.Tim će Kraljevstvom jednoga dana vladati mlada čarobnica,Victoria,Princeza od Nebeskog Kraljevstva.Vjerujem da će ga dobro voditi,jer joj se dobrota vidi na licu.Vi ćete to sami zaključiti kada je vidite. |
Alexis...Preslatka Francuskinja...
Alexis sam upoznala kod Anđelskih Izvora..Uistinu je hrabra cura,jer ja kada bih vidjela nešto slično, prestravila bih se.Ima 16 godina i dolazi iz glavnog grada Francuske,Pariza...Još nismo dokučili kako je uspjela ući u,dobro zaštićenu od običnog svijeta,Rihannu,što pomalo zabrinjava.Međutim,mislim da ona nije nikakav problem.Ima krupne plave oči,koje su se meni učinile zelenim...Ne zamjerajte,bila sam u krizi...Ima i smeđu kosu,a ono što je najbolje je to što me podsjeća na Iris.Iris pomalo prede kada govori,dok Alexis zavrće r na tako simpa način. |
Mala Francuskinja u Vrtovima iza Proljetnih Vrata...
|
Moja nada da ću sve prebroditi se srušila samo sa jednom rečenicom. U glavi su mi odzvanjale riječi novog čuvara,Cedrica...˝Ti si ga ubila,ti si ga ubila...˝i tako unedogled.Zamijetila sam vrata kojih se baš i ne sjećam.Sudeći po Sirrinom izgledu,ni on... Oprezno sam otvorila vrata i ugledala ogledalo na sredini sobe.Imam još vremena dok se zabava ne završi,mislila sam.Prišla sam ogledalu i pogledala u njega. Vidjela sam Reesa kako me grli i nestašno se igra sa mojom dugom kosom.Položio je ruke oko mojih bokova.Okrenula sam se u nadi da je to uistinu on,ali njega nije bilo.Još jedno od niza razočarenja...˝Sada mi još roviš po stvarima?Zašto te zanima Ogledalo Iluzija?˝ bombardirao me pitanjima neko iza mene. Šutjela sam i tužno gledala u Reesovo lice. Osjetila sam ruku na ramenu i šapat na uho:˝Nedostaje ti,ha?˝ Te riječi su me vratile u stvarnost.Podigla sam glavu ponosno i pogledala ko mi to šapće.Cedric...Mogla sam i pretpostaviti.˝Došao si se naslađivati?˝rekla sam.Moje riječi su me začudile,jer sam nešto slično,a možda i isto rekla Reesu.U Cedricu je proradila njegova glupa tvrdoglavost i takozvani ponos:˝Nemoj počinjati od sebe...Nismo svi jednaki... ˝Odgurnuvši ga malo u stranu,pošla sam prema vratima.Čula sam njegovo dobacivanje: ˝Pošto ćemo boraviti zajedno,molim te,da ne prilaziš mojim stvarima.˝Nisu mi trebale njegove stvari.One su me najmanje zanimale od svega.Vrijeme do zore sam provela sa Sirrom. Čula sam preturanje po sobi mog novog cimera,koji me ujedno trebao i paziti.Čim je svanulo otišla sam po svoga jednoroga.Pomilovala sam ga po njegovoj zlatnoj grivi...˝Ššš...Ne brini se,Serena...To sam ja!˝ Nakon tih riječi jednorog se umirio.Osedlala sam ga i zajahala.˝Šta kažete da idemo u Vrtove iza Proljetnih Vrata?˝ Voljela sam pričati sa životinjama.Nekako su bolje raumjele nego ljudi.Ustvari,nikad mi nije bilo jasno zašto ljudi misle da su pametniji i moćniji od životinja.Zadubljena u svoje misli,stigla sam veoma brzo do svog odredišta.Tamo me čekala kućica za odmor ,bar su je tako zvali.Meni je to bila prava vila,ali bez obzira na veličinu,savršeno se uklapala u tu idilu.Bilo je oko pola devet,a ja sam bila svjesna da će me tražiti,ali nisam marila za to. Pored Anđelskih Izvora,koji su se nalazili nekoliko minuta od kuće, uživala sam boraviti. Samo bih legla ispod starog hrasta ili nekog drugog drveta i gledala kako se anđeli sakupljaju oko vode.Sve je bilo smireno i vrijeme je stajalo.U tom trenutku mi se činilo da čitav svijet tamo može propasti,što se mene tiče.Bilo je predivno gledati Serenu kako trčkara sa onim duhovnim bićima.Čak je i ozbiljni Sirra tu i tamo poskočio za jednim ađelčićem,koji se vrtio u bliznini.Sve u svemu, odlično smo se zabavljali.U jednom momentu mi se učinilo da sam vidjela djevojku kako viri iza grmlja. Praveći se kao da ništa nisam vidjela,krišom sam promatrala to mjesto.Djevojka je s vremena na vrijeme izvirivala.Mislim da sam je šokirala kada sam se našla iza nje i upitala je:˝A ko si ti?˝ Djevojka je bila prestrašena.Ipak,nisam mogla a da ne zamijetim njezinu dugu smeđu kosu i kristalne zelene oči.Morala sam se nasmijati,jer sam pomislila kako gotovo svi u zadnje vrijeme imaju takve oči.To je djevojku očito zbunilo,ali je gordo ustala i najzad progovorila:˝Ja sam Alexis,a ko si ti?˝Ignorisala sam njeno pitanje i pitala:˝Odakle si?˝Djevojka se podrugljivo nasmijala i rekla: ˝Kakvo smiješno pitanje!Pa,iz Francuske. Da možda nisi zaboravila gdje se nalazimo?˝ Ovo mi je sve postalo presmiješno...˝Zapravo,ti ne znaš gdje se nalaziš,jer,koliko ja znam,u Francuskoj ne možeš zateći anđele i jednoroge.˝Tim riječima sam je zbunila i jasno se vidjelo da joj je sigurnost poljuljana.Ipak,ona je nastavila sa pitanjima:˝Pa,dobro, možda i jeste tako.Gdje se nalazimo i ko si ti?˝Njezina upornost je bila zadivljujuća... ˝Nalaziš se u Rihanni,Mjesečevoj zemlji,a ja sam Ciara˝rekla sam tiho.Nisam željela naglasiti da sam princeza,jer mi do statusa nije bilo. Alexis je sve to zadivljeno posmatrala... ˝Mogu li ostati ovdje,sa tobom?Molim te,povedi me!˝imala je molećiv glas,pa mi se u jednom trenutku učinila kao dijete.Najzad sam popustila i preko usta prevalila pozitivan odgovor.Bila je veoma vesela.Došlo je vrijeme da se vratimo u Rihannu.Pružila sam joj ruku i pomogla da se popne na Serenu.Odjahali smo na krilima vjetra vidno uzbuđene,jer smo pronašle prijeteljicu...  Ovo je kuća u sklopu Vrtova iza Proljetnih Vrata.Ono što je zanimljivo je to što tamo postoje samo dva godišnja doba,proljeće i ljeto.Uvijek je toplo i prepuno raznobojnog cvijeća.Savršeno mjesto za ljetovanje...  Ova djevojka koju vidite,sam ja...Jedna od stvari u kojima uživam je šetanje poljima Vrtova iza Proljetnih Vrata.Tada sam išla prema Anđelskim Izvorima.Sirra i Serena su negdje odlutali,pa im ne zamjerite...  Ah,moje omiljeno mjesto za odmaranje...Anđelski Vrtovi..Uistinu,prelijepo mjesto!Pored izvora se nalazi jedan od anđela.Po svemu sudeći,pjeva ili radi nešto slično...Većinom se igraju sa Serenom i Sirrom,jer često dolazimo...  Ovo je Serena...Jednorog kojeg mi je poklonio moj stariji brat Cole na ceremoniji darivanja.I on baš kao i ja uživa u Anđelskim Izvorima.To mu je najmilije mjesto za igru... |
Obavještenje...(nije nastavak priče)
|
Pošto sam dobila dosta zelja da ih ubacim u priču,ostavite komentare na mom blogu ako je to i kod vas slučaj.Uz to još priložite opis lika,ime lika ili nešto slično.Rado bih vas ubacila u priču,jer u Rihanni su svi dobrodošli...Ciara,Princeza od Rihanne |
Haljine na zabavi...
|
Eh ovako,ljudi,pošto sam dobila par mailova u kojem žele da vide kako smo bili obučeni na Jesnjskoj zabavi, ispunila sam im želju i iskreno se nadam da će im se svidjeti... Kreacije su prikazane sa raznih strana da bi se posebnosti mogle vidjeti...Evo ih... Ovo je Aishina haljina.Pošto ona voli jesenjske boje, izabrala je prelijepu bordo kreaciju.  Ovo je Corinina haljina.Tamnoplava je i lijepo je strukirana. Posuta je šljokicam za kojim Corina ludi.  Ovo je Irisina haljina.Uistinu joj lijepo pristaje, jer joj ističe savršenu figuru i prelijepu zlatnu kosu.  Miriamina zelena haljina je ukrašena zlatnim koncem, te se zbog toga slaže sa njezinom plavom kosom. Ovo je prvi put da odstupa od pravila "Ledene odjeće"  Blijedozelena haljina,čuvarice Tanie,ističe njenu dugu kosu i vitko skladno tijelo.  Xenina strast je bijela boja i gotova čitava odjeća joj je takva, pa je zbog toga i izabrala ovu...  Nadam se da se nećete ljutiti na mene ako vam se haljina ne sviđa.Ja sam htjela obući jednu bijelu kao znak žalovanja,ali mi nisu dozvolili.Natjerali su me da odjenem ovu sedefastoplavu haljinu sa šljokicama.S obzirom da sam mamila uzdahe,možda to i nije bila tako loša ideja,ha?  |
"Nikada nećeš biti kao Reese!"...
|
Dugo sam spavala,kada su me Iris i Tania probudile.˝Hajde,curo,dernek!Budi se!˝vikala je Iris,dok je Tania razmicala zastore i puštala svjetlost baklji i mjeseca u sobu.Jedva sam se pridigla.Iako sam bila slaba,jezik mi je još bio dug:˝Ne idem ja nigdje!Pogotovu ne na doček nekog kretena koji je jedva dočekao da zauzme bratovo mjesto!˝Tania i Iris su me ošinule prijekornim pogledom...˝Ne lupaj!Tipa ni ne poznaješ,pa kako se onda ti usuđuješ da govoriš tako o njemu?Osim toga,on je izgubio brata i sigurno su bili bliskiji nego ti i Reese!Zato prestani glumiti paćenicu i izvuci najljepšu haljinu i uredi se najbolje što možeš,a onda ćemo se zabavljati˝srezala me Iris.Moram priznati da je bila upravu.Vjerovatno su bili bliskiji.Ipak rod su,a ja sam bila samo Reesova djevojka.Otvorila sam prozor i pomislila na Reesa...Šta bi on sada na ovo rekao?Odjednom je vjetar niotkuda donio latice Mjesečevih cvjetova.˝To je znak!˝ prošaptala je Tania.Osmijeh mi se razvukao.Opet sam se počela ponašati kao trinaestogodišnjakinja koja čeka na prvu zabavu.S obzirom da sam ja princeza i da mi je ovo bila prva zabava ovdje,pozvale smo Xenu da nam pomogne oko izbora odjeće za mene.Izabrale smo predivne haljine.Čak su nam se i Miriam i Aisha pridružile.Aisha je izabrala predivnu bordo toaletu,Miriam zelenu sa zlatnim koncem,a Xena bijelu sa srebrenim rubovima.Mi smo odlučile probrati malo više maladalačke stvari.Iris je izabrača tamnoplavu toaletu sa svijetloplavim,sedefastim rubovima,a Tania blijedozelenu haljinu sa dva srebrena pojasa,a ja... Na njihovo insistiranje,izabrala sam sedefastoplavu haljinu sa srebrenim šljokicama naprijed i na leđima, na rubovima.Moram priznati izgledale smo prelijepo.Prozivali su nas po imenima da izlazimo,ali bilo je tu problema.Svako je trebao imati para.I svi su ga imali...osim mene.Tania je bila sa Coleom,Iris sa Drewom, Corina sa Eliahom,Miriam i Xena sa neka dva vilenjaka,a Aisha sa nekim prelijepim i otmjenim gospodinom.Tamam što sam htjela odustati,prišao mi je neki mladić.˝Nadam se da ovo neće izgledati neučtivo sa moje strane,jer Vas pozivam da zajedno izađemo.Tek sam došao i nisam baš najbolje obavješten!˝naklonio mi se i ja nisam mogla odbiti.Gledao me svojim zelenim očima i smiješio se šarmantno.Uhvatila sam ga pod ruku.Čitali su redom i ja i on smo ostali zadnji na spisku,jer sam ja princeza.To je poput jagode na vrhu šlaga...Čuo se glas jednog od sluga:˝A sada,molim vas,obratite pozornost,jer će se pred vama naći sadašnja princeza i buduća kraljica od Rihanne,Ciara...˝Momak koji mi je bio pratnja se našao u šoku,ali ne u tolikom u kolikom sam ja bila narednih nekoliko trenutaka....˝Osoba sa njene lijeve strane je novi čuvar,brat mladog Reesa kojeg smo nedavno izgubili,Cedric...˝I ja i on smo se samo usiljeno smiješili,jer smo bili u šoku.Jedva smo čekali da zabava službeno počne da se možemo razdvojiti.Ubrzo sam pobjegla nezapažena do Iris i Tanie,te moje braće.Iris me zadirkivala:˝Gle,ti nje! Ovamo priča kako joj se povraća od Cedrica,a ovamo flertuje sa njim!˝Bijesno joj srezah znajući da je to istina:˝Ne pričaj gluposti!˝Okrenula sam se i vidjela Cedrica kako korača prema meni.Željela sam da pobjegnem,ali se on prebrzo stvorio ispred mene...˝Dakle,ti si Princezica od Rihanne...˝rekao je sa podsmijehom.˝Kako si ti pametno djetešce!˝odgovorila sam mu jednakim tonom.˝Ja ne bih bio tako samouvjeren da sam na tvom mjestu,s obzirom da...˝tu je napravio stanku...˝S obzirom na šta?˝upitah, ˝S obzirom da si mi ubila brata!¨završio je.Stajala sam kao ukopana.Nisam mogla vjerovati šta čujem.On da mene optuži za ubistvo osobe koju sam voljela?Svi su gledali u nas,a ostali su se zabavljali uz muziku. ˝Teške riječi...˝javio se Drew.˝Zaveži!Šta ti znaš o svemu ovome?˝odgovorio je drsko.Cole,koji je inače smiren,mu se unio u lice:˝Samo se još jednom obrati mojoj sestri i ja ću...˝Jednako drsko ga prekinu:˝Šta ćeš?Dovršiti rečenicu?˝Cole je izgubio živce i odvukao ga je do ugla.Mi smo išli za njim da to niko ne bi primjetio.Odmaknula sam Colea od Cedrica.˝Nemoj očekivati zahvalu od mene!˝rekao je tresući prašinu sa svog odijela.Bila sam bijesna:˝Od takvih kao ti to i ne očekujem!˝Pogledao me izazovno:˝Kakvih?Isti sam kao moj buraz!˝Ne mogavši se više kontrolirati unijela sam mu se u lice i procijedila kroz zube sa glasom i pogledom punim prezira:˝Ti nikad nećeš biti kao Reese!˝Onda sam se odmakla i krenula svojim putem.Jedna suza mi se slila niz lice. |
22.07.2006., subota
Cedric...Reesov brat,novi čuvar i nasljednik vampira
Nakon smrti svoga mlađeg brata,na zahtjev svojih roditelja,Cedric bijaše poslan da preuzme dužnosti koje je imao njegov mlađi brat.Iako je tek napunio 18 godina,šuma Cedric je dobila ime po njemu.Naime, prije tačno 20 godina je proreknuto da će se roditi prelijep dječak 10.8. i da će tog dana svi ratovi završiti. Dvije godine su čekali i naposljetku se proročanstvo obistinilo.Kao počast dječaku,najljepša šuma Rihanne je nazvana po njemu. Da krv nije voda će se i ovaj put dokazati.Mladi će Cedric imati iste strasti i mišljenja za različite stvari ili različite osobe.Iako su dosta slični psihički,Cedric ima smaragdnozelene oči i kraću kosu. |
Jesen...
Naredne dane sam prespavala da ne bih upala u duboku depresiju.Taj dan je trebala krenuti jesen.Zapravo, nisam ustala sama.Buka me probudila.Ljudi su se sakupili,jer je trebala kroz grad proći Jesen.Kakvo blesavo razmišljanje,mislila sam...Nema teorije da vide Jesen.Ipak,zvali su i mene da prisustvujem tom velikom događaju koji je bio razlog za slavlje.Bila sam ogorčena kako mogu slaviti kada su izgubili jednog Mjesečevog čuvara,ali ipak sam ustala ne želivši ih razočarati.Iris i društvo se uistinu razveselilo kad me vidjelo da sam izašla iz sobe i pridružila im se za doručkom u trpezariji.Nisam danima jela,pa sam uzela od svega pomalo.Sudeći po Drewevom i Coleovom licu bilo im je drago što jedem,jer je to značilo da se oporavljam.Možda samo fizički,ali psihički sam bila jednako nestabilna kao prije par dana.Nisam ih slušala šta govore,jer sam se zabavila sama sa sobom,ali nešto što sam čula me šokiralo...˝Drew,molim te, ponovi to što si rekao!˝rekla sam punih usta...Drew me pogleda sa čuđenjem,jer sam progovorila,a zatim je sa osmijehom rekao:˝Danas ne dolazi samo Jesen,na večerašnju zabavu stiže i Reesov stariji brat da bi mogao nastaviti tamo gdje je Reese stao!˝Bila sam bijesna da sam bacila tost na sto i ustala lupivši rukama po stolu:˝Čija je to genijalna ideja?˝Iris je promucala:˝Miriamina!˝Demonstrativno sam se odmaknula od stola i krenula do Miriam:˝Još će me ta stara vještica čuti!˝Ostali su pošli za mnom da vide šta će se desiti. Pronašla sam Miriam kako kiti konjušarnicu Rihanninog dvorca.Nisam joj ni prišla kako treba,a već sam počela vikati:˝Kako se usuđuješ?˝Miriam me pogledala vještački naivno:˝O čemu govoriš?˝Grizla sam zemlju od ljutine:˝Naći zamjenu za Reesa!Nije se još ni ohladio,a ti si već našla novog zamjenika i to njegovog brata koji je sigurno jedva dočekao da se uvali i postane kralj Kraljevstva Tame kojim vladaju vampiri,ha?˝Miriam je nastavila razdragano kititi i uz smijeh govoriti:˝Draga,nema razloga ljutnji.Cedric je divan mladić.˝Gledala sam podrugljivo:˝Cedric?Dobio je ime po šumi?˝A onda me Miriam spustila na zemlju:˝Zapravo,šuma je dobila ime po njemu,a tek mu je 18˝Prevrnula sam očima:˝Ok,pa možda je poseban,ali to ne znači da imaš pravo da odrediš novog čuvara!˝Sada se i Miriam uozbiljila,jer očigledno nije imala više živaca za raspravu sa mnom:˝Gle,draga,Rihanna ne smije ostati nezaštićena zbog istih razloga zbog kojih si ti oteta.Ni ti ne smiješ ostati nezaštićena,pa će ti Cedric odlično doći da motri na tebe dok ti braća obavljaju dužnosti prinčeva.Očekujem da ga dočekaš sa ljubaznošću,jer će se on useliti u tvoju sobu,ali na sprat koji ti ionako ne koristiš!˝Potpuno sam izgubila razum!Ne mogu vjerovati...Pa,ja ću dijeliti sobu sa njim.Bila sam užasnuta tom činjenicom.Prije nego što sam išta stigla reći,Iris i Drew su me odvukli,jer je svakog trena Jesen trebala proći.To mi je bila najveća glupost...Čuj,Jesen da hoda i da je oni još vide...To je apsurdno!Ipak,izašla sam i sjela na tron do Aishe,Drewa i Colea.Pored nas je stajalo društvo,odnosno Mjesečevi čuvari.Uskoro se sve počelo tresti.Podigla sam glavu i vidjela divovsku prelijepu ženu kako sve što dotakne pretvara u zlatnu,narančastu i crvenu boju.Bila sam šokirana time što vidim.Djevojka nas je zamijetila i kleknula pred nas.Aisha ju je upitala:˝Kada dolazi Zima?˝Jesen se nasmijala i rekla:˝Brže nego što očekujete.Iza mene je samo tri mjeseca!Donijeće velike mećave,stoga brzo pripremite ogrijev.˝Pogledala je u mene i nasmijala se,a zatim ustala i otišla.Ostali su se ustrčali da pripreme sve za večerašnju proslavu i doček novog čuvara.Ja ne namjeravam prisustvovati,mislila sam u sebi,a potom se povukla u sobu... Ovo je konjušarnica Rihanninog dvorca.Nije dosta udaljena i odlično je opremljena.Ima sve što je potrebno da se konji,jednorozi i pegazi zbrinu,ali i ostale životinje.Također,napravljena je tako da se te životinje ne osjećaju skučeno.  Ovo su Jesen i Zima.Jesen nas je u Rihanni već posjetila,a Zimu očekujemo.Tradicija je,nakon što nas posjete,napraviti zabavu u njihovu čast.Samo što ćemo ove godine imati dvostruku jesenjsku zabavu, jer primamo ujedno i zamjenu za,nasljednika vampira,Reesa... |
Posljednji oproštaj...
Nikad prije nisam bila tako blizu oblacima.Doslovice sam plivala u njima.Dovoljno mi je bilo samo da pružim ruku i u ruke bi mi dospjeli oblaci koji su mekani poput vate.Kočija je bila lijepa,ali sam sama sebi napravila ugođaj.Uhvatila sam par oblačića i namjestila ih kao jeastuke,a zatim sam se na te vataste stvari naslonila.Dugo smo se vozili.Činilo mi se duže nego kad smo dolazili.Negdje u sumrak vidjela sam vrhove dvorca Rihanne.Bila sam presretna,ali u isto vrijeme zabrinuta.Nisam znala kako da kažem Aishi, odnosno mojoj mami i društvu za Reesovu izdaju i njegovu smrt za mene.Nakon petnestak minuta sletjeli smo ispred Velikih vrata.Ispred su izašli gotovo svi.Bila sam još slaba,te mi je Drew pomogao da izađem, a Cole je rekao konjušarima da se pobrinu a za delfine prije nego što se vrate.Svi su bili u bijelom i to mi nije bilo jasno.U meni se nešto prelomilo i briznula sam u plač.Aisha je prva prišla,a ja sam joj govorila kroz jecaje...˝Reese...On je...˝Stavila je ruku na moju kosu i prošaptala:˝Znamo...Xena će te otpratiti do sobe da se presvučeš da i ti možeš otići da mu odaš počasti...˝Kimnula sam glavom i prošla pored nje. Bacila sam pogled na Iris,Taniu,Corinu i Eliaha.Svi su plakali.˝Žao mi je...˝prošaptala sam im,te prošla pored njih.Ušla sam u sobu,a Xena mi je iznijela jednu bijelu haljinu.˝Zašto bijela?˝upitala sam je nakon što sam vidjela prelijpu svilenu haljinu.˝Boja žalovanja kod nas je bijela,jer to znači svjetlost˝odgovorila mi je.Nakon što sam obukla haljinu,izašla sam vani,gdje me čekao jednorog kojeg mi je poklonio Cole. Kad sam vidjela taj dar,pružila sam ruku da uhvatim lančić koji mi je Reese poklonio,ali njega nije bilo. Ustanovila sam da je ostao kod Vrela...Cole me popeo na konja i ja sam krenula,a za mnom,po njihovoj želji,Drew,Cole,Iris,Tania,Eliah i Corina.Nisam imala snage da ih pogledam u oči.Reese je umro zbog mene.Kako ću voditi zemlju,ako nisam uspjela zaštiti ni svog dečka i prijatelja?...To mi je pitanje stalno strujilo kroz glavu.Iris je zajahala jače da bi me stigla:˝Žao mi je...˝rekla je.Samo je suza kliznula niz moje lice,ali odgovora nije bilo.˝Nemoj kriviti sebe.Nisi ti kriva˝govorila mi je.˝Šta ti znaš?Nisi ni bila tamo! Kako ću voditi zemlju ako ni njega nisam mogla spasiti?˝rekla sam gorko nešto što me već dugo tištilo. Tania koja je načula razgovor je protrčala na jednorogu pored mene i blokirala mi put.Bez izbora,stala sam.˝Ne pričaj gluposti!Bićeš najbolja kraljica koju je Rihanna ikad imala.Nisi imala izbora.Nemoj da je uzalud dao svoj život.Prekini se sažalijevati.Uvijek ćeš imati nas pored sebe.˝rekla je Tania.Cole ju je zahvalno pogledao.I Eliah se ubacio:˝Osim toga,ti bi isto uradila za njega.A sada se potrudi da budeš ono što bi Reese želio da budeš!˝Tiha Corina je prvi put prozobrila:˝Znaš,mama mi je uvijek govorila da kad nekog izgubiš,on pazi na tebe,iako ga ti ne vidiš.˝Put smo nastavili i došli smo do Polja Mjesečevih cvjetova.Sišla sam s konja,zajedno sa ostalima.Promatrali su me šta ću uraditi.Iz plašta sam izvukla onu istu ružu koju mi je on dao,ali ovaj put sam ja njemu napisala nešto.Spustila sam to na njegov spomenik. Bilo mi je žao što Reesa nisu pronašli,ali sam znala da će moja poruka stići do njega.Svi smo se zagrlili uz obećanje da ćemo ostati prijatelji zauvijek.Popela sam se na konja i prije nego što smo otišli,dobacila sam prema spomeniku kao da je to on:˝Nemoj me zaboraviti...˝Čudno,ali sam mogla osjetiti vjetar kako nosi njegov glas koji kaže:˝Nikada...˝ Ovo je dvorac Rihanne dok se gleda iz kočije.Kao što vidite,uistinu je prelijepo,te dosta mirno.Svi kažu da Rihanna ima najljepši sumrak i slažem se sa tim...  Ovo je Polje Mjesečevih cvjetova gdje se nalazi Reesov spomenik.Trudili smo se izabrati lijepo mjesto i nadam se da smo ga pravilno izabrali.Iako,Reesa nikad nisu pronašli,nadamo se da će njegova duša boraviti pod mjesecom okružena vječnim cvijećem... |
Raina...Kraljica Kraljevstva Mora
Raina je kraljica Kraljevstva Mora.Izuzetno je jaka ličnost i veoma je pametna.Prije nego što nešto uradi dobro promisli.Valjda zbog sklada osobina,pa i mana uspjeva voditi svoje kraljevstvo na najbolji mogući način.S obzirom da je dobra prijateljica sa Aishom,jer su i one nekoć bile izabrane,Rihanna se može nadati njihovoj pomoći i potpori u bilo koje doba... Ima dosta neobičnu ljepotu i Iris joj dosta sliči...Možda to i nije tolika slučajnost,ali eto...Ipak,krase je prekrasnoe smaragdnozelene oči.Na čelu ima oko također,ali sve je to u sklopu njezine neobične krune koja joj izvrsno pristaje...Naravno,njezina ljepota ima u okrilju druge ljepote...Njezino kraljevstvo je baš kao ona,a ono što je neobično je to što ona u moru ima kompletnu svemirsku 3D mapu...Uvjerite se sami...  |
Njega više nema...
Još uvijek mi je sve bilo mutno,jer se sve zbilo u samo nekoliko trenutaka.Pokušavala sam se istrgnuti dok je onaj monstrum natezao luk i strijelu da me ubije.Ispustio je strijelu i ona je letjela prema meni.Samo sam zažmirila pomirivši se sa sudbinom.Samo sam začula glasno:˝Ne!˝i onda tup udarac od tlo.Otvorila sam oči vidjela Reesa kako leži sa zabodenom strijelom na lijevoj strani grudi.Istrgla sam se ili su me pustili,više se ni ne sjećam.Spustila sam se na koljena i slušala njegovo neravnomjerno disanje.Plakala sam i milovala mu kosu.Pogledao me kao nikada dosad.Dao je život za mene.Teško je govorio:˝Znaš...š-šta god da se d-desi,ja sam te oduvijek v-volio i voljet ću z-zauvijek˝Idalje sam mu milovala kosu i šaptala:˝Volim i ja tebe,Reese...Sve će biti uredu,vidjet ćeš!˝Pogledao me na izmaku snaga i nastavio:˝ Obećaj mi d-da ćeš nastaviti ž-živjeti i...molim te,poljubi me posljednji put...˝Kosu sam zakačila za uho. Nagnula sam se iznad njega i poljubila ga.Samo je prozoborio gotovo nečujno:˝Hvala...˝i zatim zatvorio oči.Rasplakala sam se.Oni ljudi su mi prišli i uhvatili me pod ruke.Vukli su me do grebena iznad Mora Snova.Dok smo se udaljavali od mjesta,vidjela sam Fenikse kako kruže oko Reesovog nepomičnog tijela. Onaj monstrum (ne zaslužuje drugo ime)je naredio da mi zavežu kamenje oko nogu.Shvatila sam da žele da me ubiju.Nije me bilo briga...Kad nema Reesa niko mi ne treba,pa čak ni ja samoj sebi.Samo neka bude brzo,mislila sam.I bilo je.Bacili su me odozgo,a ja nisam znala šta da uradim više.Međutim,kako sam uletjela u vodu uopšte nisam izgubila zrak.Micala sam se,trudeći se da mi ne izleti i ono malo zraka u ustima.Nisam više mogla izdržati.Bila sam na dnu mora i ispustila sam zrak zajedno sa nadom da ću preživjeti.Čekala sam smrt pet minuta,a potom shvatila da dišem pod vodom kao i na kopnu.To me malo šokiralo,ali bilo mi je drago.Pokraj mene su se počele vrtjeti ajkule.˝Divno˝pomislila sam˝Kakva ironija, ne umrem od dušenja,nego ću umrijeti od ajkula˝Prije nego što su krenule da me napadnu,dvije sablje su šiknule ispred njih.Prilazili su mi dva stvorenja.Sirene...Žena i muškarac.Dok me muškarac oslobodio, žena mi je rekla da se ne bojim.I nisam.Bila sam u prevelikom šoku da bih se bojala.Uhvatili su me za ruke i otplivali smo do nekog dvorca.Kako sam shvatila iz razgovora,to je bilo Kraljevstvo Mora i odveli su me u taj dvorac.Ulaz u dvorac se nalazio na dnu kako bi stalno bio pun vode.Na tronu sam vidjela čudnu,moglo bi se reći,mladu djevojku.Imala je zelene oči i pune usne.Glavu joj je krasila neobična kruna,a svojim se stasom isticala od ostalih i jasno se vidjelo da je ona kraljica Kraljevstva Mora.˝Ko si ti?˝upitala me sa podignutom obrvom.Nevoljko sam odgovorila:¨Ja sam Ciara,Princeza od Rihanne˝ Žena me pogledala sa podrugljivim smiješkom:˝Oh,da?Haha,a možeš li ti tu tvoju tvrdnju dokazati?˝Nisam joj odgovorila,samo sam podigla haljinu i pokazala joj butinu.Vidjelo se da je začuđena.Smjesta je rekla: ˝Donesite,mojoj prijateljici,odjeću,odmah!I hranu isto...Ja sam Raina,Kraljica Kraljevstva Mora!Šta te dovodi ovdje?˝Dok sam joj pričala svoju priču pažljivo me slušala.Bila je užasnuta činom te neobične petorke koja nas je presrela i Reesovom smrću.Moram priznati da je bila veoma prijateljski raspoložena i trudila se da mi ugodi.Nakon objeda,naredila je da se pripremi kočija sa delfinima koja će me odvesti kući u Rihannu.Dok su pripremali kočiju,rekla mi je:˝Ciara,ovo je sve vrlo ozbiljno i ujedno veoma opasno,ali šta god se desi uvijek ćeš imati utočište ovdje u mom Kraljevstvu...˝Krenula sam da izađem,a ona mi je dobacila nešto što sam shvatila bolje od ikoga:˝Pozdravi Iris i reci joj neka se čuva!˝Samo sam se nasmiješila i blago kimnula glavom,a zatim nestala iza kapije.Dok sam išla do mjesta gdje se nalazi moja kočija,pratila su me dva stražara.Nije mi smetalo,ali nije mi ni godilo.Jedva sam čekala da dođem kući i istugujem Reesa.Htjela sam biti malo sam u svom bolu.Zadubila sam se u misli i nisam ni primjetila da smo već stigli do odredišta...Pogledala sam i vidjela prelijepu kočiju...Naprosto mi je bio gušt poletjeti sa njom.Ono što je neobično što ovi delfini nisu plivali kroz vodu,nego kroz oblake i zrak.Vidjela sam dvorac ispod sebe i pomislila kako je prelijep...Kad bih bar uvijek mogla odletjeti što dalje od problema... Ovo vam je dvorac Kraljevstva Mora.Slika je snimljena u letu sa kočijom koju vuku delfini. |
Vrelo Mladosti...
Ovo mjesto se zove Vrelo Mladosti i nalazi se u šumi Cedric.Često je pojilište mnogih životinja.Ipak,mnogi ga zovu Vrelom Ljubavi,jer se tu uglavnom sastaju mnoge vrste i uživaju u svojoj ljubavi uz muziku zrikavaca i svjetlo krijesnica...Ipak,pored ovih lijepih događaja,neki će ga pamtiti po posljednjoj noći i gubitku voljene osobe... |
Izdaja...
|
Tik-tak,tik-tak,tik-tak i tako u nedogled.Sat je otkucao 6 sati ujutro,a ja sam svu noć hodalo amo-tamo kao zombi.Jedva sam čekala da izađe sunce i da obasja sobu bar malo.Oči su me bolile,a kapci sklapali. Otrčala sam u kupatilo i umila se po ko zna koji put.Bilo mi je hladno,iako je vatra plamtjela u kaminu na sve strane.Željela sam da pobjegnem,daleko.Pokušavala sam odgonetnuti šta se dešava sa Reesom i tim stvorenjem čiji je glas u meni budio dosta veliku dozu nesigurnosti i straha za Reesa,pa i za sebe.Pitaću ga kad bude prilike šta se dešava,mislila sam.Dan je prošao uobičajno.Svi smo vježbali dosta dugo,a ja sam trenutak sa Reesom uhvatila tek za vrijeme ručka.˝Imaš li mi šta reći?˝upitala sam ga.Pogledao me bezbrižno:˝Kao šta naprimjer?˝Vidjevši da nije zabrinut,samo odmahnuh rukom i odgovorih:˝Ništa..Nije bitno!˝Samo me kratko pogledao sa svojim šarmantnim pogledom.Ustala sam i uputila se prema sobi.Na ulasku osjetila sam Reesove ruke na mojim ramenima.Poljubio me dugo i rekao:˝Koliko sam ovo čekao!˝ Nasmijala sam se,više usiljeno nego zaista.Vidjela sam upitan pogled koji znači ˝šta sam uradio?˝,ali taj pogled sam ignorisala.Vjerujući da je učinio nešto što se meni ne dopada,rekao je:¨Hej,šta kažeš da večeras odemo malo do Vrela Mladosti?˝Pristala sam misleći kako će mi to najvjerovatnije popraviti raspoloženje.Ušla sam u sobu nakon što sam ga ovlaš poljubila.Nije da ga nisam voljela,naprotiv...Voljela sam ga i previše,ali nisam nikako mogla izbiti iz glave njegov razgovor koji mi on taji i pravi se da je sve kako treba.Nekad kad bih trebala izaći sa Reesom,planirala sam šta odjenuti sate unaprijed,ali sada sam se počela spremati samo pola sata ranije.Izvukla sam jednu od ugodnijih svilenih haljina i počešljala kosu. Od nakita sam stavila samo lančić koji mi je Reese darovao na ceremoniji.S nekim čudnim predosjećajem sam stavila neprobojni kožni plašt od Eliaha,kao da sam znala da će mi najvjerovatnije zatrebati.Noć je pala već odavno,jer su se dani skratili s obzirom da je jesen uskoro trebala početi.Išla sam sve vrijeme iza Reesa i nisam prozobrila niti jednu jedinu riječ,ali nije ni on.Kada smo došli do Vrela Mladosti trnci su mi počeli prolaziti kroz leđa i nisam se osjećala nimalo ugodno.Reese me poljubio blago i nježno.Čudio se,jer sam drhtala.Nije prošlo dosta vremena,a ja sam čula šušanj grančica i grmlja.Iza nas su iskočila neka čudna bića.Izgledali su ko ljudi,ali sam bila sigurna da oni to nisu ni u snu.Uhvatili su samo mene. Pogledom sam prelazila preko petorke pa sve do Reesa.Ništa mi nije bilo jasno.Potiskivala sam osjećaj da Reese ima nešto sa tim.Srce mi se popelo u grlo kada je onaj čovjek sa dubokim glasom dobacio Reesu: ˝Odličan posao,momče!˝Shvatila sam šta se dešava.Moj um je shvatio,ali srce nije moglo vjerovati.Reese.. Reese me izdao...Nisam željela da plačem.Bijes je preovladavo,te sam progovorila kroz zube:˝Ti...si me izdao?˝Reese se počeo braniti:˝Nisam,Ciara,kunem se našom ljubavlju!˝Nisam popuštala:˝Kako se usuđuješ govoriti o našoj ljubavi kada si me iskoristio!Ne želim te nikada više vidjeti!˝Onaj je čovjek upao u razgovor i rekao:˝Ne brini se,nećeš!˝Izvadio je luk i strijelu i uperio ih prema meni dok su me dva čovjeka držala. |
Znak jedne Princeze...
Ovo je znak na mom butu.Ispod je natpis koji ste već pročitali.Malo je neobičan,ali značenje je sljedeće: mač predstavlja borbenost,vatra strastvenost,srce dušu i ljubav,a blago ružičaste ruže kraljevski rod. Pored tog značenja,to je ujedno moja i sudbina.Kako mi je propisano to ne znam,ali otprilike znam pročitati ovakav znak.U budućnosti moja duša će krvariti,jer ljubav i borbenost će se podudariti.Željet ću da vjerujem u svoju ljubav,ali će se događaji odviti tako da će moj ponos i borbenost biti na drugoj strani od ljubavi.Problem svega toga će biti moja plava krv,odnosno činjenica da sam kraljevske krvi... |
Znak i sumnje...
|
Nakon Aishinih riječi bijah otpraćena do druge stolice.Zadovoljno sam promatrala sve oko sebe jer sam ustanovila da će to biti samo tetovaža...Što znači da nema žigosanja...Osmijeh mi se raširio od uha do uha. Svako je trebao imati svoj karakterističan znak,pa tako i ja.Drew i Cole su imali isti zato što su bili blizanci,a ja sam bila druga priča.Ono što mi je čudno bilo je to da oko mene uopšte nije bilo pribora za tetovaže.To me opet zabrinulo.Prišao mi je Nuka sa nekim zlatnim peharom na kojem su bile riječi. Nisam to stigla pročitati,a i da jesam ne bih shvatila,jer mi je mozak totalno zablokirao.Vodu je umjesto na leđa prosuo na moj but,pet centimetara od koljena sa lijeve strane na lijevoj nozi.Pogledala sam u butinu i primijetila sam neke siluete koje su se ispreplitale.Bile su raznih boja i izgledale su prelijepo.Ništa me nije boljelo.Na trenutak se pojavio neki znak i on je u sljedećem trenu nestao.Ispod tog mjesta gdje je maločas stajao znak bile su ispisane riječi...˝Ciara,Princeza od Rihanne˝.Nakon toga me oblio hladan znoj i izgubila sam sposobnost razlučivanja.Sljedeće čega se sjećam je bio miris ebanovine,te svijeće sa prigušenim crvenim svjetlom.Čula sam Reesa kako viče na nekoga:˝Jesi li ti normalan?Ne smiju te vidjeti ovdje sa mnom!Osim toga,Ciara bi se mogla probuditi svakog trena!˝Mirovala sam,gotovo da nisam ni disala.Začuo se nečiji dubok i sasvim nepoznat glas:˝Reese,Ona postaje sve ljuća,jer nisi obavio posao!˝ ˝Obavit ću ga!˝obrecnuo se Reese.Onaj glas je opet nastavio:˝Bolje ti je da ti to uradiš ili ću to uraditi ja!˝ rekao je sasvim mirno i hladnokrvno onaj glas.A Reese je prosiktao kroz zube:˝Ja ću to uraditi kad bude najbolje vrijeme za to!A sada se gubi i reci Joj da sve ide po planu!˝Hladnokrvni glas dobaci:˝Imaš vremena do sutra navečer,a onda je preuzimam stvar˝Prije nego što je Reese uspio odgovoriti,vrata su se otvorila i shvatila sam da je ono biće,ko god da je,izašlo.Te riječi su me veoma uznemirile.Kakve veze Reese ima sa tim zadatkom o kojem su pričali.Čula sam Reesa i njegove umjerene korake.Išao je prema mom krevetu te sam se brzo napravila da spavam.Dotakao mi je kosu,a zatim i obraz,nešto je prošaptao,a zatim je i on otišao.Otvorila sam oči i pridigla se malo,iako sam još bila slaba.Imala sam osjećaj da mi je butina gorjela od vreline.Nisam se usuđivala ni pogledati u to,te sam nastavila sjediti prekrivena baldahinom od najljepše svile.Usne su mi bile suhe,te sam pretpostavljala da je to bilo od groznice koju sam imala.Pružila sam ruku da uzmem čašu sa noćnog stolića,kada su u sobu uletjeli Iris,Tania i moja braća.Bili su veoma pažljivi.Posjedali su oko mene i trudili se da mi ispune svaku želju.Svima je bilo smiješno kad sam tražila pizzu.Bila sam užasno gladna,a kojekakve kašice nisam mogla ni okusiti.Pravo su me gotivili i ja sam uskoro potpuno zaboravila na ono što sam čula.Reese je stalno boravio sa mnom. Nakon par dana smirila mi se i lijeva noga.Više nije boljela,a nije ni gorjela.S obzirom da se od one noći ništa nije desilo,kao što je onaj čovjek rekao,to sam potpuno zanemarila.Bila sam usredotočena na moj oporavak.A ni Reese i ostali nisu djelovali zabrinuti.Jednog sam se jutra probudila i shvatila da sam dosta ležala,jer sam se osjećala pomalo beskorisnom.Svi su trčali tamo-ovamo,a ja sam umirala od dosade.Pošto sam se osjećala odlično,ustala sam i navukla na sebe jednu ljetnu haljinicu.Ratničko odijelo sam ostavila u svojoj sobi.Dok sam prolazila pored ogledala,bacila sam pogled i zastala.U tih nekoliko dana sam procvala.Uopšte se nije vidjelo da mi kosa nije uređena ili da nisam bila na zraku.Kosa mi je bila poput svile,a obrazi rumeni kao da sam sada došla iz šetnje.Pogled mi je pao na trup i ja sam primijetila znak na mom butu.Svidio mi se i mogu reći da sam bila ponosna na njega.Izašla sam iz sobe i uputila se prema svojoj.Kada sam ušla,Sirra je skočio na mene.Bio je veoma sretan.Posvetila sam mu pola sata,a zatim sam se presvukla u ratnicu i izašla da vježbam sa ostalima.Dok sam prolazila,svi su se naklanjali u znak poštovanja,a ja sam im uzvraćala što ih je šokiralo.Jednako ih je šokiralo i to što sam brzo ustala nakon znaka.Društvo je sa mnom obradilo moje zaostale lekcije,te sam i ja uskoro savladala vještine strijeljanja i mačevanja,te ostalih meni potrebnih aktivnosti.Te noći opet sam čula onaj glas i Reesa,ali sam nažalost stigla na kraj,te sam pobjegla da me ne bi uočili.Sjećanje mi se vratilo na prošli razgovor između Reesa i tog bića.Sada sam bila sigurna šta mi je Reese rekao dok sam bila u krevetu:˝Da li ćeš mi ikada oprostiti?˝ |
Miriam...ledena kraljica
Miriam ili Ledena kraljica kako je često volimo nazivati zbog njezinog ponašanja,je često pravi davež. Uživa da oblači prekrasne stvari i stavlja nakit i sve to je u samo jednom tonu...LED!Da,sva njezina odjeća, obuća i nakit su u boji leda.Tako da se svi slažemo da joj ime savršeno pristaje.Njezina plava kosa je začešljana tačno po sredini i na njoj stoji tijara,a u ruci joj je štap na čijem vrhu sjaji Polarna svjetlost. Ona je potomak čarobnjaka i šumske vile,te je preuzela gene sa obje strane...Dakle,voli izvoditi čarolije,ako za to ima prilike... Ovo je ujedno i najdraža Miriamina slika.Bila je na putovanju u Ledene Planine.I kad sliku bolje promotrite shvatit ćete da sve što sam rekla je istina... |
˝Vrijeme je...˝
|
Osamnaesti august je došao neočekivano brzo.Ja,Drew i Cole smo produbili bratske i sestrinske odnose,te smo se ponašali kao da smo zajedno čitavu vječnost.Ni društva mi nije falilo.Ja,Iris i Tania smo bile konstanto zajedno,a i Eliah i Corina su se znali pridružiti.Na ljubavnoj osnovi je sve išlo glatko.Reese nikad nije bio nježniji i pažljiviji,ali i romantičniji.Njegove oči su govorile više od usana i nekako sam znala da mu je stalo do mene.Mislim da sav pritisak i pripreme ne bih mogla ni izdržati da nije njih.Tog dana,otkako sam ustala,radila sam sve mehanički poput robota.Nisam nikog slušala niti pričala.Sve vrijeme sa mnom je bio i Sirra.I on se bojao baš kao i ja.Ja i on smo uvijek dijelili raspoloženja,ako sam ja sretna i on je,i suprotno.Ostalo je još par sati do velike ceremonije.Nisam znala šta da radim više,jer sam sve već odavno obavila.Sjela sam za pgrpman klavir u mojoj sobi i počela svirati neku simfoniju iz glave. Svirala sam dugo i svaka nota je imala dušu.Nisam ni primijetila da je neko ušao.Na kraju sam završila sa nekim tonom i duboko uzdahnula ostavljajući ruke oslonjene na klavir.Iza se čulo pljeskanje jedne osobe. Okrenula sam i vidjela Aishu.Nisam znala kako da je zovem,a ni šta da radim,samo sam zbunjeno promucala:˝Da li želite nešto?˝Aisha se blago nasmijala.Ipak,zamijetila sam tračak tuge u njezinom oku kada je čula da je persiram.˝Došla sam razgovarati s tobom˝rekla je naposljetku nekako majčinski.Ustala sam i pozvala je da sjedne za obližnji stolić pored prozora sa kojeg se jasno vidjela šuma Cedric.Baš je bilo divno gledati u nju.Nekoliko minuta nismo progovorile ni riječ,a zatim je Aisha nastavila:˝Znam da si preplašena...˝Prekinula sam je opaskom:˝Ni ne znaš koliko˝.Ona je dobroćudno i tiho nastavila:˝Da,znam, jer sam i ja bila krunisana na taj način.Znam da nisam bila najbolja majka i da nisam bila uz tebe kada si imala važne trenutke u životu.Nisam prolazila ono što svaka majka prolazi.Brige zbog testa,poljupca, dečka,izlaska i mnogih drugih stvari.˝Napravila je kratku pauzu,a ja sam krajičkom oka vidjela da su joj oči suzne i da se jedna spušta niz obraz.˝Ipak,nadala sam se da ćeš me jednog dana zavoljeti i možda...i možda me zvati mamom˝Nakon tih riječi obje smo briznule u plač.Ustale smo i zagrlile se.Nakon nekoliko trenutaka oper je dobila ono isto kreljevsko držanje i rekla mi tiho:˝Ne brini se,sve će biti u redu˝ Zagrlila sam je i rekla:˝Hvala...mama˝Pogledala me isprva začuđeno,a onda se u njoj nešto prelomilo i gledala me majčinski nježno milujući mi kosu.Prije odlaska poljubila me nježno u obraz,a potom je nestala iza teških drvenih vrata.Osjećala sam se nekako lagodnije i imala sam osjećaj da mi je strah malo utihnuo.Ipak,kada je došlo vrijeme za pripremanje ceremonije,postala sam malo nervoznija.Svi su mi došli u sobu pokušavajući me oraspoložiti.Prvi dio ceremonije se trebao izvršiti sat prije.To je,takozvana , ceremonija darivanja.Svi su mi trebali ponešto dati.Sjedila sam na stolici u sredini Velike dvorane,a meni su prilazili poznati i nepoznati.Prva mi je prišla Iris i darovala mi narukvicu od školjki izarđenu rukama sirena.Druga mi je prišla Tania i darovala mi prsten vilenjaka isklesan u komadu Sunca.Nakon nje je prišao i Eliah darivajući me plaštom jednorogove kože koja je neprobojna.Za taj pridjev su se postarali kentauri.Corina me darovala naušnicama od svjetla krijesnica skupljena upornošću šumskih vila.Reese mi je darovao lančić s jednim očnjakom vampira.Naravno,Xena je darovala korice za mač,a Miriam neku haljinu boje mjeseca.Drew i Cole su bili pretposljednji,no njihovi darovi nisu bili među zadnjima.Drew mi je darovao luk,kao kod njega,i strijele koje nikad ne promaše metu,a Cole me počastio jednorogom sa magičnim rogom.Aisha me trebala posljednja darivati.Išla je korak po korak pregledavajući čitavu dvoranu koja je bila prepuna uzvanika.Stavila mi je krunu od materijala koje ne poznajem.Samo znam da su u izradi učestvovala sva šestorka.Kruna se prenosi sa generacije na generaciju.Nakon što je stavila krunu na moju raspuštenu smeđu kosu,rekla je:˝Vrijeme je!˝... |
Corina...nasljednica šumskih vila
Ovo je Corina,nasljednica šumskih vila.Ima dugu crnu kosu,koja je ponekad čak i smeđa (kao na onoj slici sa Eliahom,ali tada je starija).Ima i crna krila koja su dosta tanka,ali dovoljno jaka da mogu ponijeti dvije osobe.Izgleda krhko baš kao i sve vile,ali ustvari ona je pravi mali đavolan.Iako je mirna naizgled,u njoj gori neugasiv plamen,a to ćete uočiti i sami... Ova slika je dosta stara,kada smo tek došli i ona je imala tada tek 14 godina.Slika je snimljena na Vrelu mladosti gdje često vodi Spirita koji je naviknut na to pojilište. |
Moja porodica...
|
Spavala sam čitavu noć kao dijete.Probudio me cvrkut feniksa na prozoru i Sirrina njuška na mojim obrazima.Ustala sam i protrljala oči,a zatim sam se prisjetila one noći...To je sve bio samo san...Prostrujilo mi je kroz glavu.Bila sam pomalo razočarana.Okrenula sam se i ustala,a na stoliću je ležala jedna Mjesečeva ruža.Bila je predivna i ime joj je pristajalo baš zbog zlatne boje koja kao da je sadržavala hiljade zvijezda u sebi koje su kao šljokice podrhtavale.Bila je veoma rijetka,ali je živjela zauvijek.Pored nje je bio papirić napisan zlatnom tintom:˝Da nikad ne zaboraviš...Reese˝Dakle,ipak nije bio san. Odjednom je život bio tako lijep.Navukla sam na sebe haljinu i izašla.Već sam se navikla na odjeću iz doba romantizma,pa sam se u trpezariji stvorila već za nekoliko minuta.Eliah je sjedio za stolom zajedno sa Corinom.Ostalih nije bilo.Kada su me zamijetili blago rumenilo im je prekrilo obraze...Nisam mogla,a da se ne nasmijem.˝Hey,narode,pa gdje su svi?˝Corina se izmakla ne odgovorivši i uz tih pozdrav prošla pored mene.Gledala sam u Eliaha sa podignutom obrvom koja je značila nešto kao ˝Šta je s njom?˝ Eliah mi je rekao da sjednem,a zatim mi je odgovorio na pitanje:˝Iris,Tania i Reese su otišli Bog zna gdje,a nisu ni doručkovali.Ja i Corina smo jedini bili za stolom,a onda si se pojavila ti.Je li stvarno istina ono što se priča za Colea?˝spustila sam pogled i rekla:˝Vidim da svi već znaju..Da,jeste...Istina je!˝Bombardirao me pitanjima i to me šokiralo,jer je inače bio dosta šutljiv.Brzo sam pojela tost namazan nekim za ovo razdoblje karakterističnim premazom,a zatim sam poput Corine izletjela vani.Sreća ili nesreća je htjela da naletim na Colea...˝Tu si!Tražio sam te svukuda!˝rekao mi je,a ja sam pokušala da prođem pored njega ignorišući ga.Uhvatio me čvrsto za ramena i rekao:˝Ja i ti moramo ozbiljno popričati...˝Uzalud bi bilo kad bih se pokušala oduprijeti,samo sam mirno ušla sa njim u jednu od mnogobrojnih radnih soba ove palače. Primaknuo mi je stolicua,a zatim sjeo na svoju.Prekrstio je prste i započeo:˝Prvo što želim da ti kažem je da te mama i ja nismo namjerno napustili.Mama je uistinu prelijepa i odudarala je od Zemaljskih ljudi baš kao i ja.Ti si imala tu sreću da budeš okružena divnim ljudima i da si se mogla prilagoditi,ali ona je bila potomak vilenjaka i sirene,pa stoga ona nije mogla da se uklopi.Ja sam bio poput nje,te je i mene povela sa sobom.Dobili smo zabranu da ti išta kažemo dok ne bude vrijeme baš od nje same,ali Drew se izlanuo.˝ Gledala sam u njega blijedo:˝Od nje?Pa ko je ona?˝Cole je spustio glavu i rekao tiho:˝Aisha...“ Oh,šokova nikada dosta.Promucala sam nakon nekoliko minuta šutnje:˝Mislila sam da se ona zove Aurora!˝Cole se nasmiješio i rekao:˝Pa i zove!Aisha Aurora DiLantte“Nisam znala šta više da kažem.˝Ne znam da li si svjesna˝nastavio je Cole˝ali kod nas se kruna prima po ženskoj lozi,što znači da si ti princeza,a kasnije i kraljica Mjesečeve zemlje!˝Blijedo sam gledala u njega.Sve je tako komplikovano.Kad sam razabrala značenje njegovih riječi,poskočila sam gotovo histerično:˝Ja da budem kraljica Rihanne i da održavam red u njoj?Ne mogu ni svoju sobu držati urednom,a kamoli zemlju i narod!˝ ˝Zato ćemo mi biti uz tebe!˝čula sam glasove iza mene.Kao postrojeni stajali su Drew,Iris,Tania,Corina,Eliah i Reese.˝Ti to možeš˝javila se Iris,moja najveća podrška ovdje.Nisam ni bila svjesna da sam stekla toliko prijatelja.Oči su mi se napunile suzama.Drew se javio:˝Biće ceremonija koju su prošle sve prethodne kraljice..˝Gledala sam u njih širom raširenih očiju:˝Kakva ceremonija?˝Baš kao što sam slutila nisam čula ništa lijepo,te sam pomislila da ću kad postanem kraljica to prvo ukinuti:˝Na tvoj 16 rođendan 18.8. za vrijeme punog mjeseca biće ti utisnut ili istetoviran znak na određenom dijelu tijela da bi se znalo da si to uistinu ti,jer se takav znak nikakvom čarolijom ne može kopirati niti ga iko do princeze može primiti na sebe i preživjeti.˝To me uplašilo,te sam instinktivno progovorila:˝Hajde tetovaža inekako,ali da budem žigosana kao stoka?NEMA ŠANSE!˝ Način na koji sam to rekla zasmijao je sve u sobi.Cole reče:˝Hajde,preživjećeš ti to!˝Ja sam se nasmijala i rekla:˝Lako je tebi!˝Na te moje riječi i on je pokazao svoja leđa na kojima je pisalo nešto u stilu Princ od Rihanne.Na opšte čuđenje i Drew je pokazao svoja leđa na kojima je pisalo isto.Svi su pogledali prema njima dvoma očekujući objašnjenje.Meni se nije trebalo ništa objašnjavati.Imala sam dva brata koji su uz to blizanci,a nisam za to znala... |
Eliah...nasljednik kentaura
Eliah je nasljednik kentaura.Eliah na njihovom jeziku znači "jak",pa stoga mislim da mu ime pristaje.On nije potomak niti jedne od vrsta.On je običan čovjek.Izabran je pošteno.Ima golemu snagu i to je njegov dar. Odlično se slaže sa velikim životinjama poput medvjeda i gorila.Ipak,dosta je šutljiv... Baš poput svih i on ima svoju tihu patnju...Pretpostavljate već da je to Corina...Pa,ako pretpostavljate, fino pretpostavljate.Dovoljno je samo da vidite sliku i da zaključite sami kakve su relacije između Corine i Eliaha.Slika je snimljena za vrijeme punog mjeseca pokraj Aleje oblaka.I neka vas ne zbuni to što je on plav,može se reći da je na neki način duh divljine.Inače,koža mu je kao i kod ostalih... |
11.07.2006., utorak
Noć zaljubljenih...
|
Dugo sam sjedila,a Sirra mi je pravio društvo.Osjetila sam da mi nešto prilazi.Rekla sam Sirri da ništa ne radi,a ja sam izvadila nož iz čizme privinula ga uza se spremna da ubijem svakog ko mi se nađe na putu. Nešto me dotaknulo.Skočila sam i okrenula nož prema...Reesu!˝Oh,to si ti˝rekla sam i vratila nož u čizmu. ˝Saznao sam za tvog brata...˝rekao je blago...Samo sam sjela i okrenula mu leđa.Gadili su mi se svi iz ovog svijeta.Odjednom su mi oni problemi iz običnog života izgledali tako maleni.Ma ko se još brine za prvi sastanak,poljubac,test u školi???Ovi događaji su me učinili mnogo zrlijom nego što sam bila,ali sam ostala idalje tvrdoglava i preponosna.˝Došao si da se naslađuješ?˝bijesno sam rekla.˝Ne˝nastavio je istom mirnoćom.Glas mu je bio miran,ali je i podrhtavao sa vremena na vrijeme.Sjedila sam,a on je sjeo do mene.Odjednom sam se slomila.Počela sam da plačem i pričala mu sve moje misli i osjećanja.Onda mi se on izvinuo za sve što je uradio.˝Nevjerovatno kako jedan kreten može slušati,ha?˝rekao je Reese. Obrisala sam suzne oči i rekla:˝Nisi kreten,samo si egoista i to ogroman!˝Oboje smo se počeli smijati.Nebo se odavno već istačkalo zvijezdama,a mjesec se tako jasno vidio kao nikad prije.Reesu su se oči caklile kao onaj put,ali nisam željela obraćati pažnju na to.Sirra ga je budno promatrao.Čekao je jedan Reesov pogrešan korak da bi ga mogao srediti.Počeli smo pričati o normalnom svijetu.Ispričala sam mu za svog oca i obajšnjavala sitne dogodovštine iz djetinjstva.Nakon što mi je ispričao kako je razbio najskupocijeniju vazu u muzeju,morali smo se nasmijati.˝Ej,tebi je bar lako.Tvoji su lovatori,a zamisli šta bi se meni desilo?˝rekla sam.On se ušutio:˝Zapravo...Moji i nisu toliki lovatori koliko sam ih predstavljao. Normalni su baš kao i tvoji.Recimo da sam bio željan pažnje˝Nastavio je gledati u pod kao da se srami. Ja sam mu rekla želeći da ga malo oraspoložim:˝Pa uspjelo ti je to,zar ne?˝On se blago nasmijao,ali reče sa nekom dozom ironije u glasu:˝Da,ali ne kod osobe kod koje je to trebalo upaliti˝Znala sam na koga misli, ali nisam mu željela dati do znanja da znam.˝Znaš,neka cura bi sada poludjela da zna da sjedi sa nasljednikom vampira˝skrenuo je sa teme.To mi je dosta olakšalo,pa mu odvratih:˝Ali ja nisam druga cura, zar ne?I ja sam nasljednica˝ ˝Da,prilično si opasna˝nastavio je kroz smijeh...˝Da,jesam˝rekla sam glumeći ga kada je previše egoističan...˝Gle,zvijezda padalica!˝rekla sam mu i pokazala prstom na nju. ˝Zaželi nešto!˝nastavih...˝Želim...Želim da me ti voliš...˝rekao je tiho.Okrenula sam se prema njemu. Prolazio mi je prstima kroz kosu i doticao dlanom obraze.Drugom rukom mi je podigao bradu i utisnuo jedan poljubac.Odmaknuo je glavu koji centimetar ili dva i oblizao usne.Morala sam se nasmijati... ˝Šta je toliko smiješno?˝upitao me.˝Izgledaš kao pravi vampir!˝govorila sam mu kroz smijeh.Ustala sam i pružila mu ruku.˝Hajdemo,već je kasno˝Prolazili smo pored jezera koje je bilo tik uz dvorac.Ugledala sam Iris i Drewa.Sjedili su na mostiću i držali se za ruke.Brzo sam povukla Reesa da nas ne bi primjetili inače bi se unezgodili.Nedugo nakon toga vidjeli smo i Taniu i Colea kako flertuju na glavnim stepenicama.Ja i Reese smo otišli sporednim.Reese me otpratio do sobe,a Sirra više nije bio onako krvoločan.Otvorila sam vrata i upustila Sirru unutra.Reese je stavio ruku na zid baš kao u filmovima i opet mi prošao prstima kroz kosu.˝Šta misliš da li bi se ona želja mogla ostvariti?˝upitao me šapućući na uho.˝Možda˝rekla sam jednako tiho...Opet me poljubio,ali ovaj put duže...Krenuo je,ali sam ga ja dozvala:˝Ali to ne mjenja situaciju...Idalje sam ja glavna˝On se samo šarmantno nasmijao i namignuo mi uz riječi:˝Znaš da jesi˝ Uletjela sam u sobu potpuno na sedmom nebu.Raširila sam prozor i pogledala u nebo...Ko zna? Danas su svi zaljubljeni...Možda i bude nešto od nas... |
Cole...pola vilenjak,pola čovjek...
Cole je pola vilenjak,a pola čovjek...Ono što me uisitinu zaprepastilo je saznanje da mi je on brat.Ja zapravo nikada nisam upoznala svoju majku.Znala sam samo da je otišla,a sada znam i zašto.Ona i Cole su otišli u Rihannu dok sam još bila malena,jer nisu mogli dozvoliti da se otkriju da nisu ono čime se predstavljaju.Saznanje da mi je Cole brat me uistinu šokiralo,ali sada bar znam da nisam sama,iako me boljelo to što su mi lagali. Iako je Cole pola vilenjak,pola čovjek,s vana izgleda kao čovjek,ali sve ostalo je naslijedio potpuno normalno.Ima dugu plavu kosu što je karakteristično za vilenjake i mrzi uniforme,stoga su mu najdraži modni detalji košulje i farmerice.Ipak,moram priznati da sam ponosna što mi je baš on brat...Gore iznad vidite i zašto... |
Nova moć,novo saznanje...
|
Ne znam koliko sam još dugo tako ležala i buljila u neku samo meni poznatu tačku.U sebi sam ključala. Željela sam samo otići negdje gdje me niko ne pozna i biti tu bar na trenutak.Nisam više mogla izdržati u ovoj sobi.Iako je bila ogromna osjećala sam se skućenom i zatvorenom.Trebala mi je sloboda.Trebao mi je odmor.Spremala sam se da izađem i prošetam po novoj okolini,koja je moj novi dom.Dok sam se spremala,u sobu su mi uletjele Tania i Iris.˝Ej,ćao,cure“odgovorila sam im na pozdrav.Irisine oči su se caklile.Znala sam da se nešto desilo između nje i Drewa,ali i Tania je bila jednako uznemirena,a to je bilo baš čudno za nju.˝I kako bi?˝upitala sam Iris.Ona kao da je čekala to pitanje da mi može potanko sve ispričati.˝Znaš,kako je bilo super...Otišli smo u šumu i bio je mrkli mrak.Moram priznati bila sam pomalo uplašena bez Lune,a tako duboko,ali on mi je ulijevao sigurnost.Tamam što sam odustala od pomisli da će ovo biti romantični sastanak,sjeli smo na jedno oboreno deblo,a ispred nas su izletjele cvijetne vile kao da su plesale samo za nas.A zatim me pozvao da plešemo i to smo zaista uradili,ali ne po zemlji nego uz pomoć nekog praha...˝pričala je tako brzo da je niko nije mogao zaustaviti...Onda nakon što je završila pokazala mi je prstom da se primaknem.To sam naravno i učinila.Započela je:˝Znaš onaj drugi dečko što je predavao Tanii?˝Kimnula sam potvrdno i pogledala u Taniu koja se zarumenila blago...˝On joj se sviđa,pa smo mislile...˝Gledala sam upitno ne znajući šta žele da kažu.˝Pa,recite već jednom!˝rekla sam glumeći ljutitost.˝Pa,s obzirom da se sviđa Tanii da li bi ti mogla saznati onako neobavezno nešto o njemu?˝rekla mi je Iris ne okolišajući.Pogledala sam u Taniu i vidjela da joj malo neugodno. Nasmiješila sam joj se da je malo ohrabrim.Nije joj bilo nimalo lako.I nju su osjećaj baš kao i mene zbunjivali,ali eto desilo se što se desilo.Bile su zaista drage prijateljice,dok su Corina i Eliah bili malo previše povučeni,a svo moje mišljenje o Reesu se pomiješalo.Znala sam da su mi potrebni,kao što sam bila potrebna i ja njima.Pretpostavila sam da će me pitati kad se mogu raspitati o Coleu,pa sam smjesta ustala i navukla na sebe plašt koji je bio prebačen preko stolice.˝Gdje ćeš to ti?˝upitala me Tania.Samo sam joj se nasmijala i rekla:˝Odoh obaviti dužnosti jedne prijateljice!˝Obje su poskočile kad su to čule.Zagrlile su me u isto vrijeme,a ja sam im uzvratila.Ovo im je bilo veoma važno i nisam željela da im to uskratim.Čineći sve sretnima na neki način sam i ja postajala sretna.Dobijala bih za to iskrene prijatelje i ponos za odlično obavljen posao.Nisam željela gubiti vrijeme,jer je noć već padala.˝Sirra,krenimo˝obratila sam se Sirri koji je poslušno skočio sa kreveta i izašao sa mnom.Hodao je ispred mene ili pored mene,ali nikad iza,to mu je bio neki ritual.Uproks tome bio je veoma oprezan.Mislila sam da se pretjerano brine,ali malo zaštite bi mi dobro došlo...Izašla sam iz dvorca i uputila se prema konjušarnici.Svako veče u ovo doba većina stvorenja koja rade ovdje odlaze da ostave svoje konje,pegaze i jednoroge i da im pruže odgovarajući tretman. Nadala sam se da ću tamo zateći Colea,a možda i Drewa koji bi me upoznao sa njim.Ušla sam podignute glave,a vilenjaci koji su tu bili su gledali za mnom,zbog čega ne znam...Upitala sam jednog od vilenjaka: ˝Znate li gdje je Cole?˝Vilenjaci su se začuđeno pogledali i rekli da je na kraju konjušarnice.Bilo mi je veoma čudno,jer su mi komentarisali meni iza leđa nešto tipa:˝Zar ona već zna?˝Nisam znala šta bih trebala znati i to me izluđivalo.Colea sam našla tamo gdje su mi rekli:˝Ćao,ja sam Ciara˝On je odložio pribor za timarenje svog crnog jednoroga i rekao:˝Da,znam ko si ti...˝Očigledno mu je bilo jasno da mi nije bilo jasno kako to zna.Brzo sam se sabrala i rekla:˝Ovdje nisam zbog sebe,ali ti neću ni reći zbog koga,pa te ljubazno molim da mi kažeš da li imaš djevojku...˝Gledao me zatečeno.Moram priznati da je i mene iznenadila moja izravnost.Osjećala sam da mi nešto ulazi u um.Odmahnula sam glavom i stavila ruku u razinu njegove glave:˝Prekini!˝Samo što sam to rekla,toga više nije bilo.Cole me gledao zaprepašteno:˝Da li ti znaš šta si sada uradila?˝Gledala sam u njega ne rekavši ništa.˝To je vještina kojom samo posebni mogu ovladati i to sa vježbom.Gotovo je nemoguće oduprijeti se čitanju misli!˝Evo moja prva moć se pojavila.To mi je laskalo,ali i zabrinjavalo.Nisam znala da li je ta moć nešto što će mi više pomoći ili odmoći.Prebacila sam temu.˝I možeš li mi,molim te reći da li imaš curu?˝nastavila sam. Cole se nasmija ˝Ako je to za onu vilenjakinju iz moje grupe odgovor je ne˝.Nasmijala sam se.Naš smijeh je prekinuo Drew.Uletio je u ovaj dio kao furija.Počeo je vikati na Colea:˝Jesi li ti normalan?Ona još nije trebala saznati da si joj brat!˝Tamam kad sam pomislila da me više ništa ne može iznenaditi,Drew je ovo rekao.˝O-on...On mi je brat?˝zamucala sam dok su mi iz očiju padale suze.˝Bravo,Drew˝rekao je Cole. Drew se izgubio:˝Ali rekli su mi..˝Malo sam se sabrala i pogledala u njih dvojicu...˝Lagao si mi,Drew... Lagao si mi!Mislila sam da smo prijatelji,da smo poput brata i sestre!Nemate pojma koliko vas prezirem!˝ rekla sam,a zatim istrčala iz konjušarnice brišući suze.Svi su se okretali za mnom.Na izlazu me dočekao Sirra.I on je potrčao za mnom.Ne znam koliko sam dugo trčala.Iscrpljena od tog silnog trčanja sjela sam na jedno brdašce...Vidjela sam da je mjesec pun.Osjećala sam potrebu da nešto uradim.Moje zavijanje je bilo produkt moga bola...Nisam znala ko sam,a ni šta sam...Da li ću to ikada saznati? |
Tania...nasljednica vilenjaka...
|
Tania je nasljednica vilenjaka.Njen zaštitnik je orao,pa je stoga kad su ujedinili naslijedila od njega krila. Ako nam je potreban savjet ili neka mudra riječ,dobili bi je od Tanie,koja je svoj dar,mudrost,koristila što je bolje mogla.Ona je uvijek bila osoba koja traži logičan način za sve.No,nekim čudom izvan njene logike se zaljubila u Colea,a ni on nije ravnodušan prema njoj...  Ona je sve što dečko može poželjeti...Lijepa,pametna i opasna...Krasi je duga,crna i valovita kosa. Odlično je građena,a najbolje izgleda u ratničkom odijelu...Možda ju je baš zato Cole nazvao Hot Angel... Svi joj se dive na njenim prelijepim krilima i kad se bolje pogleda zaista izgleda kao anđeo,ali onaj divlji... |
Tanka je linija između ljubavi i mržnje...
|
Nisam gledala šta ono dvoje rade samo sam se koncentrisala na narednu vježbu.Drew nam je ukratko objasnio šta trebamo uraditi,a zatim je nestao sa Iris.Ja i Reese smo imali čitavu šumu na raspolaganju koja je bila osigurana.Miriam se za to pobrinula.Morala sam priznati da iako je bila prava krava,super je sve organizirala.Reese nakon dugo vremena šutnje upita:˝Zašto si htjela da zajedno vježbamo?˝ Gledala sam ga začuđeno,a zatim srezah:˝Zbog tebe sigurno nisam...˝Reese se ljutnu i poče dodavati oštrije primjedbe:˝Lijepo te dočekao onaj tvoj dečko...˝Mačevali smo se usput.Ja mu nehajno dobacih:˝On mi nije dečko...˝Prepirali smo se i dok smo se mačevali,ulazili smo sve dublje i dublje u šumu.˝Taj tvoj dečko baš misli da je cool,ha?˝rekao je odbranivši moj napad mačem.˝Kao prvo ne diraj ga,a kao drugo,on mi nije dečko!˝rekoh.Mačevi su nam se ukrstili i bili smo užasno blizu jedno drugom.Reese me gledao ravno u oči,ali nisam primjetila nikakvu mržnju.Gledao me pogledom koji me plašio,kao što vampir gleda vrelu krv.Ostali smo tako nekoliko minuta,a zatim me Reese poljubi.Mačevi su nam se opustili,a moje tijelo je bilo prepuno žmaraca.Nisam imala snage da mu se oduprem,ali nisam ni željela to.U meni je opet proradio ponos i ja sam ga odgurnula.Bio je potpuno izgubljen.Trčala sam prema dvorcu.Vidjela sam Iris i Drewa kako vježbaju.˝Iris...˝zovnula sam je.Ona se okrenula i prišla.˝Nećeš vjerovati šta mi se desilo...˝ započela sam i ispričala događaj koji se maloprije odvio u šumi.Iris me je gledala raširnih očiju,a zatim je dobila napad smijanja kako samo ona to zna.˝Ne mogu vjerovati,gospodin Ja Sam Najbolji se zaljubio!˝ Stavila sam joj prst na usta kao znak da priča tiše i da nikome ne priča ovo što je vidjela.Udaljila se smijući se,a ja sam ušla kroz Velika vrata i pošla uz stepenice.Nisam uopšte znala kako da koračam.Sirra mi je potrčao u susret.Bezvoljno sam ga pomilovala i nastavila hodati prema sobi.Ušla sam u sobu i bacila se na krevet od perja.U glavi mi se vrtila Reesova slika...Pa je li moguće da sam se zaljubila?Ma ne...Odmah sam odbacila tu misao.Ili možda jesam...Nisam znala šta da radim...Gledala sam u Sirru.Nije me osuđivao,ali mu nije bilo ni drago.Kao da je bio ljubomoran što će me dijeliti sa Reesom.Iris je mogla proći,pa i Drew,ali Reese?Nikada...Znala sam da su preda mnom teške odluke i što se prije naviknem na to,to bolje.Nakon par minuta,neko je zakucao na vrata.˝Naprijed˝rekla sam kroz jastuke ni ne maknuvši se sa kreveta.U sobu je ušao Drew:˝Šta tebi bi pa se onako izgubi sa treninga...To je veoma važno za tebe!˝Htjela sam ga zamoliti da i ja treniram sa njim,ali to naprosto nisam mogla učiniti Iris,a ni Drewu.Podigla sam se i naslonila na jastuk,a zatim mu ispirčala šta se desilo u šumi.Ispričala sam mu sve moje strahov i sumnje.Bilo kao nekad...Ja bih mu se jadala zbog nekog dečka,a on je po potrebi savjetovao ili sam intervenisao.Ipak,ovaj put je dao samo savjet:˝Znam da će ti ovo zvučati ofucano,ali šta god radila u životu,slušaj svoje srce“ To mi i nije puno pomoglo:˝Ali,Drew,šta ako se moje srce dvoumi?˝Drew me gledao sam osmijehom:˝Ono se ne može dvoumiti.Ti moraš sama zaključiti šta se dešava i šta ti govori srce,a šta razum˝ ˝Ali šta ako ne odlučim ispravno?˝Drewu je bilo sve ravno do mora još od jutros,te on reče:˝Ne postoje krive i dobre odluke!Svaka odluka je izabrana,jer misliš da je ona pravilna˝Ustao je sa kreveta i krenuo prema izlazu... ˝Drew...˝On se okrenu...˝Gdje ideš?˝upitala sam..˝Recimo da imam spoj...˝nasmijao se na to...˝Ej,filozofe, nemoj je ubiti spikom˝rekoh mu kroz smijeh,a zatim ga pogodih jastukom,koji sam sve vrijeme držala u rukama.On mi ga je vratio,a zatim nestao u drugoj prostoriji.Legla sam i mislila kako su Drew i Iris baš cool par...˝Mrzim ove osjećaje...Mrzim sve što ne može biti objašnjeno,a mrzim Reesa što je to sve još više iskomplikovao...˝Tada sam izrekla najveću laž na svijetu... |
Drew...vilenjak iz mog djetinjstva
|
Drew je bio moj stari prijatelj.Živjeli smo u istoj ulici.Njegovi roditelji su imali neobična imena koja su se meni začudo sviđala.Bio je prelijep,pa je zbog toga spočetka bio moja tiha patnja. Kasnije kada sam ga bolje upoznala shvatila sam da je on prijatelj kakvog bi neko samo želio imati.Mogla sam mu reći sve,a on bi me saslušao i posavjetovao.Sve što nisam prolazila sa svojim roditeljima,prolazila sam sa njim.Bio mi je poput velikog brata...  Slika je snimljena u šumi Cedric.Kao što sam već rekla veoma je lijep i sve je što bi jedna djevojka mogla poželjeti,ali on želi samo jednu.Pripada joj još od trenutka kada su se upoznali.Izgleda da šarm jedne mačke ni ovaj put nije propao...Samo tako,Iris... |
Davni prijatelj...
|
Čitavu noć nisam oka sklopila.Ustala sam bijesna na čitav svijet,a pogotovu na Reesa...˝Eh,čut će me taj još!“govorila sam više sebi nego Sirri,ali nije mi bilo važno.Sat vremena prije doručka po mene je ovaj put došla Miriam.˝Šta se zbilo sinoć?“upitala je hladno.“Mislim da sam Vam dala logično objašnjenje Miriam ili bojim se,nisam bila jasna?˝odvratila sam joj jednako hladno imitirajući njezin način govora.˝Kakva drskost?˝povikala je.Već mi je počelo njeno glumatanje da je francuskog porijekla ići na živce.Uopšte više nisam reagovala.Nastavila sam se presvlačiti.˝Na ovome neće ostati...I ti i Reese ste u kazni!I nemojte da vam padne napamet da se usprotivite!“...Ustadoh uzimajući češalj u ruke...˝Znate li francuski?˝upitala sam. To pitanje ju je zbunilo,ali se uspravila i odgovorila:˝Naravno da znam,moja majka je bila Francuskinja i moj otac...˝...U pola rečenice je prekidoh:˝Super onda ćete razumjeti ovo...Juste observez-moi˝bacila sam češalj na krevet i krenula prema trpezariji.Znala sam da ću nadrapati,ali me nije bilo briga. Sirra je išao za mnom.Demonstrativno sam ušla u trpezariju i sjela za sto.Svi osim Reesa koji se nije usudio pogledati me,su me gledali sa strahoposštovanjem.Shvatila sam da im je Iris sve ispričala.Iris je nastavila pričati dok sam ja sjedala za sto...˝Cura ima petlju...I ja bih to isto uradila,ali Sirra je pametan. Dotrčao je ravno meni,a ja sam otišla po Xenu.Ona Miriam (pritome je naglasila r baš kako to radi Miriam) se ponaša kao da posjeduje čitav svijet.˝Smijala sam se njezinim dosjetkama,a onda je nastavila pričati:˝Lijepo si ga obilježila,Ciara˝Tad sam tek pogledala u Reesa i shvatila da ima ožiljak u obliku slova C.Da sam htjela tako ne bih to učinila.Vidjela sam Reesov pogled.Začudo uopšte nije bilo mržnje,naprotiv izgledao je tužno i bilo mi ga je pomalo žao.Moje misli su prekinuli koraci Miriam.Službeno se ušetala sa izvježbanim govorom:˝Danas počinjete sa prvim časovima.Pripremite se na to odmah!Ovako idu grupe: Ciara,Iris i Reese su prva grupa do kraja školovanja,a Eliah,Tania i Corina su druga grupa.Nema premještanja!˝Bila sam izvan sebe od bijesa...˝Krava˝mislila sam.Ipak,bilo mi je drago što je Iris tu.Imala sam osjećaj da joj mogu povjeriti baš sve!Čula sam da će nam časove davati vilenjak koji se zove Drew,a drugoj grupi Cole.Iris mi je dobacila:˝Hej,ako bude zgodan moj je...Ti šape k sebi,eno ti Reese!˝Ja sam se okrenula prema njoj i rekla:˝Znaš,ako bude zgodan,eto ti ga...Šta će mi?Ali Reesa ne bih dotakla ni štapom!Radije bih umrla!˝Nakon doručka morali smo odjuriti u sobe i odjenuti se u takozvana ratnička odijela.Ipak,moram priznati da kad sam vidjela ostale da smo izgledali hot.Iris je imala zlatni svodijelni kostim.Bila je prava mačka.A Tania je izgledala opasno.Moram priznati da je Eliah izgledao cool onako razodjeven do pola pasa,a Corina je bila najdjetinjastija među nama.Iako sam ga mrzila morala sam priznati da je i Reese izgledao tako dobro da mi je palo na pamet da je drugčiji možda bi se moglo desiti nešto među nama.Brzo sam odgurnula te misli,iako sam se trudila da trpim poglede svih koji su prolazili. Ni Iris,a ni Tanii nije bilo lako.Pa moglo bi se reći i Corini.Krajičkom oka sam gledala u Reesa.Ta crna majica i crne traperice su mu odlično stajali,a te crne naušnice u uhu su izgledale veoma privlačno.Opet sam se trznula.Došli smo do Velikih vrata i čekali da dođu po nas naši učitelji.Prvi je došao Cole, predstavio se i naklonio,a zatim preuzeo drugu grupu.Iris je poludjela.˝Gledaj kada mi dobijemo neku rugobu...˝Samo što je to rekla vidjela sam tipa duge plave kose.Bio vilenjak i koračao je veoma hrabro i sigurno.Na leđima su se caklile strijele,a u rukama luk koji je izrađen od ebanovine i repa crnog jednoroga.Na trenutak sam stajala i prisjećala se gdje sam ga prije vidjela...Shvatila sam:˝Drew!!˝povikala sam.On je na trenutak stao i usne su mu se razvukle u prelijepi osmijeh...˝Ciara,jesi li to ti?˝upitao me ne mogavši da vjeruje da me vidi.Potrčala sam mu u zagrljaj.˝Iris,dođi!˝pokazala sam rukom na Iris.˝Ovo je Drew,on ti je bio moj najbolji prijatelj u ljudskom svijetu!˝pričala sam brzo.˝Bio???Zar to idalje nisam?˝ upitao me ne skidajući pogleda sa Iris.˝Ma,jesi,jesi˝Drew pruži ruku Iris i stisnu je neobično jako.Oboje su se zacrvenili.Reese ga je samo oštro odmjerio i to Drewu nije bilo jasno.Gledao ga je tako ratoborno da bi svi gotovo pomislili da je čistokrvni vampir.Drew želivši da izbjegne nezgodnu situaciju reče: ˝Vježbaćemo u parovima...Ciara,ti ćeš sa...˝Prekidoh ga u pola rečenice,jer sam znala da će reći da sa njim vježbam,ali on i Iris su izgledali tako lijpo zajedno da sam bila spremna žrtvovati se nekoliko sati: ˝Reesom,ja ću sa Reesom˝Sve troje su me gledali začuđeno,ali Iris je shvatila o čemu se radi.Namignula mi je i razvukla zahvalan osmijeh.Duboko sam uzdahnula,jer sam znala da neće biti lahko.Ipak nisam se morala pretvarati da mi je suborac neko koga mrzim.Ja i Reese smo se trebali boriti mačevima,a Iris i Drew su vježbali gađanje s lukom i strijelom.Ja i Reese smo se pogledali ratoborno.Znali smo da ovo neće tek tako završiti... |
10.07.2006., ponedjeljak
Iris...nasljednica sirena
Iris je posljednji potomak sirena koji su živjeli u ljudskom svijetu.To je razlog zašto ona nema peraja.Ona je njihov potomak,ali nije naslijedila "riblje" gene.Ipak,samo sirene mogu imati tako prelijepu zlatnu kosu. Veoma mi je slična,pa se možda baš zbog toga tako dobro slažemo.Veoma je druželjubiva osoba i veoma spretna. Ovo je slika Iris i njene zaštitnice pume Lune.Kao što vidite veoma je simpatična i uistinu prelijepa,ali neće samo tim očarati sebi suđenog dečka... |
Opreza nikada dosta!
|
Ne znam koliko sam dugo spavala.Probudilo me nešto.Kao lepet krila.Nisam obraćala pažnju na to. Sigurno Sirra ganja galebove na balkonu.Samo sam se okrenula na leđa.Osjetila sam nečiji dah na sebi. Otvorila sam oči i ugledala Reesa kako lebdi iznad mene.Izgubila sam se,nisam znala šta da uradim otvorila sam usta da zovem upomoć,ali mi je on jednim mahom prekrio usta.Nekako sam ga uspjela odgurnuti i skočila sam sa kreveta.Zazivala sam Sirru,ali njega nije bilo.Gledala sam Reesu pravo u oči i nisam pokusavala ustuknuti.Nisam mu zeljela pruziti zadovoljstvo da pomisli da me strah,jer se uistinu nisam bojala.Krenula sam da uhvatim mač koji je visio iznad kamina,ali me Reese zadržao.Bio je visočiji od mene,te me obgrlio rukama oko vrata,ali me nije stegnuo.˝Voliš da ponižavaš,ha?˝govorio mi je tiho na uho.Nisam mu odgovarala,jer sam se idalje opirala.˝Ti ne zaslužuješ sve ovo.Ako je u tebi moć sve šestorke,onda su bili obični slabići˝idalje me prvocirao.Udarila sam ga rukom u stomak.To ga je zbunilo, dok sam se ja sagnula da uzmem nož iz čizama koje su bile pored stola.To mi je davalo prednost od nekoliko minuta,jer nije mogao da diše.Kad se sabrao,čula sam ga kako mi prilazi.Istrgnula sam nož i okrenula ga prema njemu,prema njegovom vratu.Sigurna sam da je brže išao naboo bi se na nož. Pošto je mogao letjeti primaknula sam ga uz zid.Sad sam ja odlučila da preuzmem ulogu vođe.Nisam ništa govorila,samo sam ga gledala pravo u oči sa željom da odgonetnem njegova osjećanja.U njegovim krupnim smeđim očima miješali su se prkos i strahopoštovanje.Nije me bilo briga,ali što sam ga duže gledala,to sam više odustajala u nakani da ga povrijedim.Trgnula sam glavom kao da želim pobjeći od besmislenih misli i pritisla mu hladan nož uz grlo.Na vrata su uletjeli Xena i Iris zajedno sa Sirrom i Lunom.Xena je pogledala u nas,a zatim po sobi pokušavši naći odgovor na ovu situaciju.Iza njih je ušla još jedna žena:˝Xena,šta se ovdje dešava?˝Xena kao da se trgnula i reče:˝Miriam,uistinu ne znam...˝ Nikome osim nama dvoma ništa nije bilo jasno.Ja odmaknuh nož od njegovog grla,namjerno ga malo zarezavši i rekoh:˝Oprostite,Reese me samo želio uputiti u borilačke vještine,ali izgleda da je učenik nadmašio učitelja˝Pogledala sam ga pogledom punim prezira.Iris se na te riječi blago zasmijuljila.Reese je šutio i gledao u neku tačku na podu.Miram se uspravi i reče:˝Reese,u sobu!I vi isto!˝obrati se Iris koja smjesta izađe sa Lunom.Dok je Reese prolazio pored mene,Sirra je bijesno režao!Miriam nastavi:˝Sutra ćemo razgovarati o ovom nemilom događaju,a sada oboje na spavanje i da vas više nisam čula!˝Nakon toga sve troje je napustilo sobu.Ostali smo samo ja i Sirra.Vratila sam se u krevet zajedno sa njim. Legla sam,ali nisam mogla zaspati.Isuviše me razbudio ovaj događaj.Znala sam samo jedno...Danas sam naučila prvu lekciju...Opreza nikad dosta! |
Reese...nasljednik vampira
Reese je dobio svoj dar od vampira.Nije imao sve njihove nagone.Samo one pozitivne.Valjda su znali kako je tesko obuzdavati se,pa nisu zeljeli da njihov nasljednik poklekne.Imao je ljepotu, pamet i mnogo lijepih osobina,ali je imao i prevelik ego.Mozda je to razlog zasto smo se ja i on bolje upoznali. Ispod maske opakog decka krije se pravo srce, ali koliko dugo se treba cekati,to se jos ne zna. Njegovi roditelji su bogati i ima sve sto pozeli,ali sada je pred njim zadatak ciji uspjeh roditelji ne mogu kupiti. Ovo je Reese.Ima krila sismisa sto mu je preslo kada se ujedinio sa svojim zastitnikom sismisem Dimom.Osoba koju drzi sam ja i uhvatio me onu noc kad smo se upoznali i imali svoju prvu svadu.O pojedinostima kad me uhvatio procitat cete u nastavku.Dakle,ima sve...Ljepotu,stas,glas i dosta drugih vrlina,ali i mana koje su uglavnom razlog sukobu izmedu njega i mene... |
Svađa dva člana neobične šestorke...
|
Dok smo se kretali prema trpezariji,nisam prozborila niti jednu jedinu riječ.Sirra je bio isto miran.On mi je bio sve što imam i znala sam iz nekog čudnog razloga da me nikad neće iznevjeriti.Ušla sam u trpezariju koja je bila obasjana stotinama svijeća.Bila je ogromna da je trebala čitava vječnost da se pretrči.Od nervoze sam privukla Sirru još bliže sebi.Prišli smo za sto koji se nalazio tačno na sredini i imao je šest mjesta.˝Izvoli,sjedi˝rekla mi je Xena...˝Ali gdje ćeš ti sjesti?˝upitala sam pokušavajući sakriti neugodnost od ostale petorke.˝Ništa se ti ne brini samo sjedi˝...˝Ajde,sjedi...Mi ne grizemo,osim ako to zaista želiš˝ okrenula sam se i zamijetila da je to rekao jedan dečko.Shvatila sam da je dar dobio od vampira inače mu ne bi pale na pamet takve doskočice,a i šišmišja krila su ga odavala...˝Oh,znam da ne grizete,ali ni ja ne želim da se sjećam kako sam prvi ugriz dobila od šišmiša˝srezala sam.On se ušutio i manio se glupih primjedbi.Sjela sam za sto i prešla pogledom preko svih njih.Gledali su me čudno...˝I kakav je osjećaj?˝upitala me tamnoputa djevojka sa dugom crnom kosom.Iz njene haljine su izvirivala crna krila i bila je obučena mediteranski.Zbunjeno sam ih gledala.Da li ovdje zna neko nešto što ja ne znam? Svejedno,nisam se mogla praviti pametna,te sam samo prozborila:˝Šta kakav je osjećaj?˝Svi su se pogledali ne mogavši da vjeruju šta čuju.Djevojka nastavi:˝Pa mislim ti si mješanac svih nas.Mora da imaš razne moći.˝Uistinu sam ostala zatečena.Od sve ove silne strke uopste nisam stigla pitati koje moći ja imam i šta su te moći uopšte...˝Ja...Ja uistinu ne znam...˝ zamucala sam.˝Oh bez brige!Mnogi nisu znali.Saznaćeš sutra,usput ja sam Corina.Nasljednica sam šumskih vila. A ono tamo...˝Pokazala je prstom na jednoroga medu životinjama...˝To je Spirit.To znači Duh divljine˝ Javiše se ostali.Do nje je sjedila još jedna djevojka:˝Ja sam Tania.Ja sam nasljednica vilenjaka,a onaj orao tamo se zove Ilay˝Imala je dugu kosu i bila je veoma zrela za svoje godine.Pa izgleda da joj je dar bio razvijan još od malih nogu.Djevojka do nje je imala plavu kosu,duge uredne obrve i mačje oči. Bile su potpuno žute osim zjenica koje su bile sušta suprotnost ostatku oka,jer su bile crne.Bila je lijepa iako neobična.Dok je pričala pomalo se činilo da prede.˝Ja sam Iris i nasljednica sam sirena.Moj zaštitnik je divlja mačka,puma Luna˝Nije uopšte bilo potrebno da se predstavlja,jer je svojim izgledom odavala sve što se trebalo znati.Do nje je sjedio krupan i zgodan dečko,ali ipak pomalo šutljiv. Kratko se predstavio:˝Ja sam Eliah.Predstavnik sam kentaura,a onaj medvjed se zove Ron˝.Bio je velik uglavnom zato što se odlično slagao sa velikim životinjama poput gorila i medvjeda,ali nije izgledao sirovo.Bio je uljudan i pristojan samo tih.A onda je došao red na najvećeg egoistu u grupi.Progovorio je samodopadno:˝Ja sam Reese.Izabran sam od strane vampira iako mi krv nije na meniju inae.Šišmiš se zove Dima˝.On je nastavio govor,ali ga ja nisam slušala.Razmišljala sam kako neko može biti toliki egoista i samozaljubljenik.Uistinu se pitam kako smo uopšte mogli boraviti u toj sobi gdje je njegov ogromni ego prijetio da će nas ugušiti.Šutila sam narednih pola sata dok nije doslo glavno jelo.Više ga nisam mogla slušati i upala sam mu u riječi i predstavila se.˝Oprosti,kako ti ono biješe ime...Clara,ali upala si mi u riječ˝odgovorio je.Pogledala sam u njega hladno i rekla:˝Clara bi se možda i izvinula,ali Ciara nikada˝.˝Ma dobro djevojko sve je to isto...Uglavnom ja sam govorio!˝rekao je nehajno.˝Da, primjetila sam,jer to radiš čitavu večer i znaš šta?Zaista me ne zanima tvoje porijeklo.Ja odlazim,jer je ovo zaista naporno˝Ustala sam i držala se objema rukama za sto.Reese je učinio isto.Gledali smo se ratoborno znajući da se preziremo,a onda Reese započe:˝A zašto nam ti ne počneš pričati priču o sebi?Tu si lena rihta˝Zazujale su mi te riječi u ušima...˝Ti si prava nikogovićka˝Nisam se više mogla suzdržavati.Opalila sam mu šamar i krenula prema sobi.Zazvala sam:˝Sirra,dodi!˝Iris je potrčala za mnom:˝Ma ne brini se,on je takav!˝...Te riječi mi nisu značile ama baš ništa.Jednostavno mi je bilo glupo što sam uopšte pomislila da bih se negdje mogla uklopiti...˝Ma ne brini se Iris..Malo sam umorna.Razgovaraćemo sutra,može?˝ Nisam sačekala njen odgovor,samo sam se okrenula i nastavila hodati prema mojoj sobi.Ušla sam u nju i razodjenula se.Na vrhu kreveta mi je ležala kratka spavačica koju sam jedva navukla od umora.Legla sam na golemi krevet,a Sirra na svoj.Uistinu sam se osjećala napuštenom na tom velikom krevetu.Bila sam ovdje,a nisam znala zašto sam tu.Trebala mi je podrška bića kojem je stalo.˝Sirra,želiš li kod mene?˝ Sirra me ni ovaj put nije iznevjerio.Prišao je i skočio na krevet,a zatim se skroz približio mom tijelu.Bio je veoma topao i godilo mi je ležati uz njega.Ah,kada bi svi dobri osjećaji potrajali... |
Xena...najmlađa od tri upraviteljice...
Xena pripada rodu sumskih vila.Njen otac je bio covjek,pa joj je jedino nasljedstvo od vila bilo ljepota.Ipak velika je ratnica.No ona se time ne bavi.Vijece je odlucilo da ona psihicki ojaca mlade cuvare koji trebaju da budu spremni suociti se sa svim izazovima koji ih ocekuju.Nakon sto je odgajana kod ljudi i sama je bila ucenica jednih od najvecih ucitelja Rihanne.S obzirom na marljivost dobila je priliku da prenosi znanje drugima. Kao sto rekoh Xena je svoju ljepotu naslijedila od sumskih vila.Nema drugih fizickih osobina koje bi je povezale sa tom vrstom,pa u ljudskom svijetu bi prosla kao prelijepa zena.Ono neobicno na njoj je njena crvena kosa koja rijetko kome dobro stoji.Slika je snimljena na vrhu litice gdje Xena cesto meditira i vjezba svoje umne moci.I to je dar od prelijepih vila. |
Novo okruženje....
|
Nuka je išao prvi,a ja sam ga pratila.Nevjerovatno je kako je Sirra brzo trčao.Poput vjetra.Bio je prelijep. Ne sjećam se koliko dugo smo jahali,ali znam da je sunce već dotaklo zapad.Priznajem,umorila sam se,ali nisam dozvolila da pokleknem.Nakon još pola sata jahanja stigli smo do ogromne građevine.Znala sam da to nije bila palača,ali ipak joj je veoma sličila.U susret su nam izašle tri dame.Bile su slično obučene,ali sam primjetila da nisu iste vrste.Bile su to žene srednjih godina,ali su izgledale veoma mladoliko.Kako sam shvatila iz razgovora između njih i Nuke one su bile upravnice te građevine,koja je trebala postati moj dom.Krenula sam za jednom od njih i ona me otpratila u moju sobu.Bila je toliko velika da me hvatala od nje jeza.Nisam se tu osjećala ugodno.Žmarci su mi prolazili niz leđa.Osjetila sam Sirrinu njušku na mojoj ruci.I on je isto osjećao.Znam da jeste.Šta god od mene tražili biću u tome najbolja,mislila sam.Krenula sam prema prozoru i otvorila ga.Gledala sam u sunce koje je zalazilo i mislila šta će biti sa mnom. Nadala sam se da će mi sve uskoro biti jasnije.Vrata su se ponovno otvorila,a Sirra je stao ispred mene kao da želi da me brani.Nisam se micala,ali nisam se ni bojala.U sobu je ušla jedna žena koja me dočekala. Imala je dugu crvenu kosu i bila je jednako lijepa kao i Aisha.Ona bijela haljina joj je izvrsno pristajala. Bila je predivne građe.Mora da je šumska vila,mislila sam i bila sam u pravu.Kada se okrenula prema meni vidjela sam one špicaste uši karakteristične samo za njih.Ipak zbunjivalo me to sto se uopšte nije moglo tačno odrediti kojeg je roda.Predstavila mi se sa krupnim osmjehom. ˝Ja sam Xena˝rekla mi je.Bila je dobroćudna i nakon ovog svega željela sam vidjeti toplo lice,a ona ga je baš imala.Ne zeleći da budem neuljudna predstavila sam se.˝Ja sam Ciara˝Ona se toplo nasmiješila i rekla da to već zna i da bih se trebala pripremiti za objed.˝Vjerovatno se želiš okupati?Dug je put od Kristalne palače dovdje.˝Potvrdno sam kimnula glavom.Nisam imala snage ni da odgovorim samo sam se željela opustiti u toploj kupki i zaboraviti na sve bar na trenutak.Xena mi je pripremila kupku i dala mi peškire. Ja sam se brzo svukla dok je ona bila u drugoj sobi i uskočila u ogromnu kadu.Xena se vratila sa par haljina za mene.˝Evo,izvoli ovo.Pa nećeš valjda nositi ono ratničko odijelo i po noći?˝Gledala sam blijedo u nju. Ono je bilo sve samo ne ratničko odijelo,bar za mene.˝Oh,znam šta misliš...Sigurno se pitaš kako to može biti ratničko odijelo,pa to ga mi tako zovemo.Znaš,ti imaš sreće˝Pogledala sam je u čudu i pitala je pitanje koje me već odavno mori:˝Ja da imam sreće?Šta je ovdje sreća?˝.Xena me pogledala sa osmijehom:˝Oh, pa ti si bar dobila rep.Njega je lako prikrit˝Rekla je to i opet nestala u drugoj sobi.˝Vidjela bi ti kad bi pokušala sjesti...˝prošaptala sam.Oči su me tako boljele.Jedva da sam ikako spavala proteklih noći.Xena je rekla da će se vratiti po mene za sat vremena da mi pomogne da se odjenem.Odbacila sam ideju da ikad više obučem traperice.Sama pomisao na to bi bila glupa.Izašla sam iz vode koja se poprilično ohladila. Nakostriješila sam se od hladnoće.Samo što sam to učinila,vatra se sama upalila.Sirra je vidio vatru i smjesta se približio da osuši svoje napola mokro krzno i da se ugrije.Ogrnula sam se peškirom i krenula prema krevetu.Vidjela sam divne haljine,ali to nije bio moj stil.˝Super...Gle,Sirra,još će mi i modni stil diktirati˝ Sirra me sažalno pogledao...˝Eh,da ti samo znaš koliko je tebi lako.Imaš samo jedno krzno čija se moda ne mijenja.Kakav si,takav si.A za nas su izmislili hiljade gluposti...˝govorila sam mu dok sam pokušavala odgonetnuti kako da odjenem tu usku haljinu.Vrata su se otvorila i Xena je opet ušla.˝Draga,ima li problema?˝upitala me želeći da mi pomogne.Nisam ništa rekla samo sam se okrenula prema njoj.Kako čovjek može disati od svega ovoga,razmišljala sam.Xena kao da mi je čitala misli:˝Kad sjedneš,otpusti jedno dugme prstima i sve ce biti lakše...˝Nasmiješila sam joj se.Opet sam pomislila koliko je lijepa.Najviše mi se dopadala ta njezina duga crvena kosa koja joj je sezala do pola leđa,a bistre zelene oči su imale takvu moć da i sante leda otope.Barem se meni tako činilo.Gledajući nju i sjećajući se Aishe,bila sam ponosna što imam darove svih njih.Oni su ipak prelijepi,a iako nekoga smatraju ružnim,on bi bio lijep za ljude.Svi su izgledali kao Afrodite i Apoloni. Priznajem bilo je i onih manje lijepih,ali svi su bili posebni na svoj način i to im je davalo posebnu draž. Iz misli me trgnula Xena pitajući me koju ću haljinu izabrati...Brzo sam preko njih prešla pogledom i izabrala sličnu haljinu njenoj.Okrenula sam se prema dobrom Sirri i upitala ga:˝Šta ti misliš,dečko?Ostaviću dobar utisak?˝Nakon sto je potvrdno zalajao,okrenula sam se i počela je navlačiti. Kad sam stala pred ogledalo i vidjela se kroz misli mi je prostrujala pomisao kako ovo i nije tako loše. Vrijedi se pomučiti ako ćeš na kraju izgledati ovako dobro.Sjela sam za sto iznad kojeg je bilo okačeno ogledalo.Uzela sam četku koju mi je Xena donijela i počela raščešljavati kosu.Ono što sam zapazila je da je bila glatka i mekana baš kao Sirrino krzno.Oduvijek sam imala nestašnu kosu i išla je kuda bi ona željela i jedva bi se raščešljala.Imala sam dosta patnje sa njom.Čak mi je bilo nezgodno kad bi se moj bivši dečko igrao sa njom,a sada je bila prelijepa.Ono sto me posebno plašilo je to što mi se ovo mjesto počelo sviđati.Imala sam osjećaj kao da negdje pripadam,a ni ova soba neće biti tako loša kad se na nju naviknem.Idalje sam razmišljala.Nakon par trenutaka sam ustala i rekla Xeni:˝U redu,spremna sam da upoznam ostale.Molim te,odvedi me do trpezarije˝.Xena je sa osmijehom ustala i pokazala rukom da krenemo. |
Aisha...kraljica Rihanne...
Aisha je kraljica Mjeseceve zemlje,Rihanne.Veoma je drago i dobrocudno bice. Ono sto svakog ostavlja bez daha je njana ljepota uz koju ide inteligencija. Ima kraljevsko drzanje tijela.Kada bi je neko vidio pomislio bi da je Afrodita,ali ipak ona to nije.Ona je ustvari potomak vilenjaka i sirene.Majka joj se zvala Ariel i bila je smrtno zaljubljena u njenog oca koji je bio princ na kopnu. Medutim imali su jednu zapreku u svojoj ljubavi. Ona je imala peraja i nije mogla zivjeti na kopnu. Za ljubav,svoj glas je dala morskoj vjestici. Otisla je na kopno i udala se za Joshuu.Njih dvoje su dobili prelijepu kcerkicu i dali joj ime Aisha.Nakon smrti svojih roditelja prelijepa Aisha je postala kraljicom.Mnoge osobine je naslijedila bas od njih.Kao uostalom svoju ljepotu i inteligenciju. Ovo je Aishina slika.Iako propisi nalazu da za vrijeme vijeca bude u plavoj odjeci,ona ipak vise voli boemske boje,jer joj je najdraze godisnje doba jesen.Mislim da je ova slika jedna od njenih najljepsih.Slikana je u sumi Cedric u Rihanni. |
Put u Rihannu...
|
˝Jesam li ovo uistinu ja???˝gledala sam zbunjeno.Nuka uđe zajedno sa Aishom...Aisha prva prozobri: ˝Vidim da ste bili vrijedni noćas.˝Ja sam gledala začuđeno.Preplavio me bijes.Nikad ništa tako nisam osjećala.Usudili su se odvesti me daleko od mojih najdražih sa pričicama o čuvarima i povrh svega još me promijeniti!Ja ne pripadam nikome i nikada neću.˝Mislim da ste pogriješili osobu!Ja ne pripadam ovamo! Ne želim da se borim za nešto što ni ne znam.Ne znam ni zbog čega ću da se borim!˝Nuka se javi: ˝Saznaćeš kada dođe vrijeme za to˝Meni je već prekipjelo.Dosta mi je bilo zagonetki.˝Sve što vi znate reći je saznaćeš kada dođe vrijeme!Šta ako ja ne zelim čekati?˝Aisha se okrenu i reče:˝Dosta više!Razumijem da želiš sve znati,ali to trebaš ti sama otkriti.Spremi se,polaziš!˝Pogledah je prodornim pogledom:˝Svu moju prtljagu ste ostavili kod kuće!I kako ću ovakva izaći na ulicu?˝Aisha se nasmija:˝Ne brini,samo kreni!Sirra,pazi je!˝Sirra kimnu glavom i stade pored mene spreman za avanture.Izašli smo iz palače. Vani su nas čekali konji,jednorozi i pegazi.Nuka sjede na jednog,ali kad se ja primaknuh pegazu,on ustuknu. Aisha reče:˝Ti izgledaš kao vuk sada.On te se boji.˝Ja je upitno pogledah:˝Pa šta bih ja sad trebala uraditi?˝Nisam sačekala da mi Aisha odgovori.Prišla sam jednom jednorogu.Nije bježao,ali je bio oprezan. Milovala sam ga po leđima i šaptala mu na uho da se ne boji.Aisha me samo gledala šta radim.Nakon par minuta jednorog se spustio prednjim nogama i dozvolio mi da ga zajašem.Aisha je bila oduševljena mojim postupkom.Promatrala me svojim prelijepim očima.˝Vidim da si uistinu pravedno izabrana.Svi su ih zajahali,ali niko nije doživio da mu kleknu pred noge˝rekla mi je.Priznajem bila sam veoma ponosna na sebe,ali ne tako začuđena.Već sam bila naviknuta da uspijevam u raznim stvarima,a životinje su mi bile najjača strana.Milovala sam jednoroga po grivi,a pored njega je stajao moj Sirra.Dugo sam gledala u Aishu,a onda je upitala nešto što me odavno mučilo:˝A šta si ti ovdje?˝Nuka se na to nasmijao i rekao:˝Ona je kraljica Rihanne˝ Smiješila mi se,a ja sam joj uzvratila osmijeh.˝Pa draga moja kraljice,nadam se da se nećete razočarati u meni˝Ona se nasmija:˝Sigurna sam da neću˝ |
Ovo sam ja...
|
Ovo sam ja.Cura od 15 godina koja je svoje djetinjstvo provela u malom gradicu. Izuzetno komuniciram sa zivotinjama.Desilo mi se da dobijem moci sve sestorke zahvaljujuci carobnici od koje mi je dar namjenjen.Moj zastitnik je vuk. Ta vrsta se u Rihanni zove Lotasol sto znaci Mnogo svjetlosti. Njegovo ime je Sirra (Zirra).Nakon sto su se cuvar i zastitnik ujedinili,ja sam se promijenila.Kada sam na Zemlji izgledam normalno,ali kada sam u Rihanni onda mjenjam svoj izgled. Postajem ljudska vucica. I tada izgledam prelijepo zahvaljujuci sireni,opasna sam po potrebi zahvljujuci vampiru,snazna zahvaljujuci kentauru, pametna vilenjaku, brza zahvaljujuci sumskoj vili i hrabra zahvaljujuci carobnici.  Ovo je moja slika kako zavijam na mjesec,a sa strane lezi Sirra (Zirra). Iako sam ostala djelimice covjek,imam osobine svog zastitnika,ali i zastitnika ostalih cuvara.Mogu da trcim brzo kao jednorog, vidim daleko kao orao,da se krecem spretno kao macka, da se borim sa duplo jacim od sebe kao medvjed i da imam odlican vid po noci kao sismis.A sto se tice Sirrinih osobina.Od njega sam naslijedila odlican sluh,hrabrost i borbenost. |
Zar sam to stvarno ja???
|
Taj hodnik mi se činio neopisivo dugim,kao da smo prolazili kroz njega čitavu vječnost.Napokon sam uočila velika,bijela mramorna vrata.Nuka uze privjesak i skide ga sa vrata.Promatrala sam ga šta će da uradi.On je mirno stavio privjesak u prorez istog oblika i vrata su se sama otvorila.˝Cool˝pomislila sam,ali nisam željela dozovoliti da Nuka misli kako me impresionarao.Još uvijek sam imala previše ponosa.Ušli smo u veliku dvoranu.Bila je potpuno bijela.Iz sve te bjeline izašlo je nekoliko prilika obučenih u plavo.˝Nuka,hvala ti sto si je doveo.Vijeće moze započeti!˝rekla je žena.Bila je najljepša među njima.Kada je izrekla te riječi oko nas su se skupili ljudi,jer ne znam kako bih ih drugačije nazvala,i sjeli za sto koji se pojavio niotkuda.Ona žena je sjela na vrh stola.˝Ciara!˝Okrenula sam se prema njoj.Nisam joj se željela suprotstavljati.Imala je isuviše uticaja,pa čak i na mene.Znala sam da joj mogu vjerovati.˝Da,gospođo?˝rekla sam krotko.Ona me dobroćudno pogledala kao da joj je laknulo sto nisam ratoborna.Očito je imala iskustva sa ovakvim stvarima.˝Ciara,vjerovatno si začuđena sto si ovdje.Mislim da je vrijeme da ti sve obajsnimo,jer nisi imala dosta vremena da se pozabaviš knjigom˝rekla je uz osmijeh.˝Na početku knjige je rečenica koja je ispisana na ormaru.Ona znaci mnogo više. Naime,to je proročanstvo.Kada su zaštitu Mjesečeve zemlje na sebe preuzela mitska bića kako ih vi zovete, sastavili su jedno proročanstvo.U želji da dobro zbrinu Rihannu (tako se zvala Mjesečeva zemlja) odlučili su da izaberu svoje nasljednike.Po pravilu trebalo je biti iz svake grupe po jedan predstavnik...Jedan vilenjak,šumska vila, sirena,kentaur,vampir i čarobnica.Međutim,svako je želio da njegov potomak bude najzastupljeniji.Izbijali su mnogi ratovi,a onda su odlučili da čuvari budu one osobe koje to najviše zaslužuju.Trebali su se isticati u mnogim stvarima.I tako su odlučili da svoj dar prenesu životinjama koje imaju nepogrješiv instinkt.Trebali su otići na Zemlju za vrijeme punog mjeseca u ljeto.˝Slušala sam bez daha,a žena je nastavila:˝Njihov zadatak je bio pronaći djecu koja su dostojna ovoga zadatka i prenijeti im svoje sposobnosti.Svaka vrsta je izabrala svog predstavnika i dala mu dar.Vilenjak je izabrao orla i dao mu mudrost,šumska vila je izabrala jednoroga i dala mu brzinu,sirena je izabrala mačku i dala joj ljepotu i gracioznost,snažni kentaur je izabrao medvjeda i dao mu snagu,vampir probra šišmiša sebi ravnog i dade mu ustrajnost,a čarobnica izabra vuka i dade mu moć i hrabrost.I tako su životinje otišle i probrale nasljednike koji će mocć da postanu zaštitnici kada oni napuste prijestolje.Međutim, desilo se nešto neplanirano.Čarobnica je ispoštovala dio dogovora,ali je dodala vuku osobine ostale petorke.Vuk je otišao i zastao ispred tvoje kuće.˝Ja nikada nisam mislila da me nesto može toliko šokirati..˝Dakle,želite reći da sam ja Mjesečevo dijete?˝Žena se nasmija:˝Da,ti si Mjesečeva čuvarica˝... Idalje sam zbunjeno gledala.Razmišljala sam kako sam to postala.Iako nisam to htjela priznati mnoge stvari iz mog djetinjstva su upućivale na neobičnost.Dok su druge majke svoju djecu uspavljivale uspavankama Brahmsa i Chopina,mene je moja majka uspavljivala onim mjesečevim jazikom.Pa onda tu su razne stvari koje sam radila zahvaljujući darovima sve šestorice,a znala sam i razgovarati sa životinjama.Trgnula sam se i upitala:˝Pa kako su na taj čarobnicin čin reagovali ostali,gospođo?˝Žena se nasmijala i rekla:˝Zovi me Aisha.Pa,prvo su negodovali,jer su bili prevareni,ali kasnije su shvatili da će to dobro doći.Ostalo ne znam.Jesi li spremna da udes u Rihannu gdje će te prijašnji čuvari Rihanne obučiti zajedno sa ostalim?˝Spremna da saznam sve o sebi ,pristala sam.Aisha i Nuka su me odveli do onog ormara gdje sam uzela knjigu.Rekli su mi da sutra polazim u Rihannu,a zatim su me opet ostavili u toj prašnjavoj sobi.Sjela sam na krevet i molila Boga da se ne slomi,jer je ono drvo zaista već odavno propalo...˝Kakvo je to kraljevstvo kad ne mogu da obezbijede fine krevete?˝ razmišljala sam na glas.Nakon nekog vremena opet sam se sjetila knjige...Napokon sam je otvorila i pročitala proročanstvo naglas.Imala sam izuzetan sluh,čula sam da nešto prilazi mojim vratima.Nije bilo mnogo udaljeno,ali sam znala da hoda na četiri noge.Instinktivno sam otvorila vrata i pred sobom sam vidjela vuka.Bio je prelijep.Znala sam da je vuk,ali uopšte nije nalikovao onim zemaljskim.Ovaj je imao predivno mekano krzno koje se presijavalo na mjesecu.Pomakla sam se i pustila ga da uđe.Neka druga osoba,normalna,bi na mom mjestu poludila od straha,ali ne ja.Mirno sam zatvorila vrata i vratila se na krevet.Vuk je jedno vrijeme gledao u mene svojim velikim očima,a zatim je skočio na moj krevet i položio mi glavu na krilo.Došla sam do jedne stranice o zaštitnicima čuvara.Svaki bi dobio svoju životinju koja je zaslužna za njegov dar.Ispod svake slike i zaštitnika pisalo je nesto na mjesečevom jeziku.To su bile kao neke čini,a na vrhu stranice je pisalo da svaki čuvar koji se sastane sa svojim zaštitnikom treba da procita svoj dio i izvrši ritual.Pogledah u vuka,a zatim u knjigu.Pa,on je bio moj zaštitnik.Uzela sam knjigu u ruke i radila prema uputama.Uskoro je trebao biti pun mjesec.Uzela sam 3 svijeće i stavila ih na prozor ispred kojeg sam sjela.Vuk je sjeo pored mene.Mjesec se pojavio,a ja sam pocela čitati:˝Nahte ful Mon distra la men kor nova trage.Nova Garde uzma liht e mis uno ve trage Nahte lit˝Onda sam ponovila na zemaljskom jeziku:˝Noć punog mjeseca dovešće u okrilje novoga zaštitnika.Novi čuvari preuzeće moć i postati jedno sa zaštitnikom ovu noć.˝Vuk se popeo na prozor i počeo zavijati na mjesec.Nakon tri puta prestao je.A ja sam prevrnula očima misleći kako je ovo još jedna dosada i da ništa neće uspjeti.Legla sam mrtva umorna na krevet.Vuk je legao pored mene.Gledala sam ga nekoliko trenutaka i milovala po glavi.˝Tako si divan.Zvaćeš se Sirra (čita se Zirra).˝Nedugo nakon toga zaspala sam,a ruka mi je visila i doticala Sirrinu glavu.Probudila sam se u zoru.Čudno sam se osjećala.Sirra je već bio budan.Otišla sam do kupatila da se umijem.Podigla sam glavu i pogledala se u ogledalo.Nisam mogla vjerovati da to vidim.˝Smiri se,samo haluciniraš.Ovo je nemoguće˝govorila sam sama sebi i gledala u svoj odraz.Ovo sam zaista bila ja.Nisam se mogla prepoznati. |
Svijet izvan naseg...
|
˝Šta to radite?Zašto ste me doveli ovamo?˝vikala sam na sav glas.Uzalud niko me nije čuo.Šta su željeli,ni sama nisam znala...Sjela sam na pod i prstima iscrtavala neke znakove na podu.Začudo,uopšte se nisam bojala.Samo sam bila znatiželjna.Polako sam se osvrtala oko sebe...Kao da želim da izvidim situaciju.Gledala sam u predmete kao da će mi objasniti zašto sam ovdje.Stari krevet nije mnogo obećavao,pa ni dreveni sto i stolica... Činilo bi se kao u zatočeništvu da nije bio jedan ormar u sredini.Začudo bio je pun knjiga neobicno uvezanih,a na njemu su bile ispisane neke nerazumljive riječi:˝Sole Monsirra kun rahit litra Monde˝.Ustala sam i pokušala otvoriti ormar.Začudilo me,jer se nije mogao otvoriti iako nije bio potreban ključ.˝Previše si znatiželjna,draga moja˝rekao mi je glas iza mene.Okrenula sam se i pokušala shvatiti otkuda se to stvorenje pojavilo...Očito mi je izraz lica bio takav da ga je i to stvorenje prokužilo...˝Sve ćeš shvatiti u svoje vrijeme˝reklo je...˝A šta ako ja ne želim čekati?˝upitala sam odveć ratoborno.˝Ko ste uostalom vi?˝pokušala sam da budem malo ljubaznija,ali se u mojim očima idalje vidjela ratobornost.˝Ja sam Nuka...Ali ti me ne poznaješ u ovom obliku,zar ne?˝...Zbunjeno sam ga gledala...Zar ja poznajem to stvorenje?...˝Oh,oprostite gospodine,znate kroz moj život stalno prolaze osobe sa dugim ušima i šapama umjesto nogu˝rekla sam ironično.Nuka se nasmija...˝Eh,dijete drago...Ista si kao Aurora...˝To ime me preplašilo.Problijedila sam i jedva sam uspjela izmucati:˝Otkuda vi znate moju mamu?˝ Nuka se nasmija i sjede na onu prašnjavu stolicu:˝Znam ja mnogo o tebi...Kao i o Aurori i Liamu˝On zna sve o meni,mojim roditeljima...Kako je samo to uspio?˝Zelim da znam sve!˝...Nuka me opet pogledao sa smiješkom. Začudo,imao je veoma topao pogled i nije me strašio...˝Sve što trebaš znati je u tom ormaru.Ako ti je to sudbina,ti ćeš ga i otvoriti˝...A zatim je opet nestao,dok sam ja gledala u suprotnom smjeru.˝Ah,dakle opet sam sama?Bice to duga noć˝rekla sam i počela otvarati ormar.Svijeća je već bila dogorjela.Bio je mrkli mrak i jedini izvor svjetlosti bio je prozor.Prišla sam mu i pogledala u nebo.Nikada u životu nisam vidjela mjesec tako velik. Dok sam ga gledala,čula sam muziku...Uspavanku koju mi je mama nekad pjevala...˝Rihna si es un tjah la di˝...Ja sam nastavila tačno znajući šta govorim:˝Li Rihna rah kju tidra Mon˝...Brzo sam odjurila do ormara i pročitala riječi ispisane na njemu:˝Sole Monsirra kun rahit litra Monde...Samo Djeca Mjeseca mogu pronaći put do Mjeseceve zemlje˝nastavila sam pjevati melodiju koju sam upravo čula i dodirivati vrata ormara.To sam učinila tri puta.Nakon trećeg,vrata su se otvorila i iz njih je ispala debela knjiga uvezana u korice od jake koze.Uzela sam je u ruke i htjela da otvorim prvu stranicu...Nuka mi reče:˝Ne sada,princezo...Pođite za mnom.Knjiga će vas čekati˝Ostavila sam knjigu u ormar i zatvorila ga,a zatim posla za Nukom.Nakon što sam prošla kroz ogroman hodnik,shvatila sam da je ovo nesto poput palače.Iako sam željela da bolje promotrim svaki ugao te čudne građevine,još sam više željela da saznam zašto sam u tu.Oduvijek sam bila normalna cura.Ovo me nekako izbacilo iz kolotečine.Nešto čega sam se najviše bojala je da neću više nikad vidjeti prijatelje.Znala sam da će se moj život nakon ovoga promijeniti iz korijena.Toliko toga moram saznati,a jos nisam ni počela... |
